Pozornica svijeta otvara i zatvara svoja vrata. Publika dolazi i odlazi, ali na sceni uvijek je muzika. Međutim, nekad je u prvim redovima i obasjana reflektorima, a nekad bude satjerana u neki ćošak i samo je pojedini primijete. Ipak, tu je. Možda su sada mjesto zauzeli kičasti spektakli u kojima izvođači i izvođačice stavljaju akcenat na nešto sasvim drugo, ali jedan od najdugovječijih bendova na crnogorskoj sceni, “Perper”, i dalje se bori i živi svoju muziku.
Frontmen ove grupe, Nikola Radunović, smatra da danas postoje brojni problemi koji se tiču muzike, kao što su nedostatak podrške domaćim muzičarima, prazne dvorane za legendarne bendove i okretanje površnosti.
“Radujem se jer vidim da ima bendova koji su počeli da rade, da snimaju… Ali to su sve pojedinačni pokušaji i nemaju adekvatnu podršku. Nema ozbiljnije izdavačke kuće, medija da stanu iza crnogorskih bendova i izvođača”, ocijenio je frontmen benda “Perper”.
Kaže da mu je žao zbog toga, te da su sami kroz to prolazili, a u razgovoru za “Vijesti” dalje otkriva šta misli o crnogorskoj muzičkoj sceni danas, kulturi odlaska na koncerte, nastupu sa orkestrom u sklopu “Barskog ljetopisa”, o kom kaže da je bio zanimljiv.
“To je nevjerovatno zahtjevan poduhvat kad imate 70, 80 ljudi na bini. Nije to lako ni ozvučiti. Meni je bilo izazovno - zato sam i prihvatio. Htjeli su da izvedemo našu pjesmu ‘Goro moja’. Bilo mi je zanimljivo da čujem kako će to da sviraju. Tamara (Rađenović) me pozvala da budem gost. Željela je da začini taj koncert sa jednom našom pjesmom iako je pjevala pjesme raznih svjetskih izvođača. Bilo je zaista lijepo iskustvo i čini mi se da su reakcije bile odlične. Radujem se što je ostao taj snimak i što se uopšte desio taj događaj”, kazao je Radunović.
Pjevačev izlazak na scenu zaista je iznenadio prisutne, a pjesma je uz orkestar dobila jednu sasvim novu dimenziju. Bila je to jedinstvena prilika i jedan od zanimljivijih momenata muzičke scene Crne Gore. Ipak, da se radi o izuzetku, može se zaključiti iz odgovora Radunovića. Pjevač ističe da koliko “Perper” traje da nije siguran da se puno toga promijenilo.
“Mi smo počeli u ono vrijeme kada je krenuo turbo folk i svi ovi užasi koji su nas zapahnuli. Sad je to sve slično, ali upakovano u neku drugu formu. Međutim, ima bendova koji sviraju i normalniju muziku i tome se radujem”, komentariše Radunović.
Smatra da ljudima više nije važna muzika.
“Bitnije im je šta radi neka pjevačica, kako izgleda i je li stavila trepavice ili silikone, kakve su joj štikle, je li joj bundica ove ili one boje… i onda idu ljudi da gledaju te ‘spektakle’. Iako ne pratim to, vidim da se one potrude da nešto u produkcijskom smislu kao prikažu toj publici. Suština je - gdje je tu muzika? To su neke vrlo čudne pjesme, vrlo čudne poruke”, kaže on.
Misli da je generacija odrasla 2000-ih godina “u užasnom problemu, jer ih niko nije izložio normalnoj muzici… sem ako sami nijesu nekako napipali ili ih roditelji malo upoznali sa nekim normalnim trendovima”.
Radunović kaže da su njegova djeca odrastala uz muziku koju on sluša. Njegova dva sina imaju bend koji se zove “Prizma”. Jedan je bubnjar, a drugi gitarista i pjeva. Ipak, kako kaže, on se ne miješa u to što rade.
“Već sam se previše umiješao time što sam im roditelj i što su odrastali uz muziku koju i ja volim. Takođe, idemo zajedno na koncerte drugih izvođača”, kazao je dodavši da ga raduje “što se bave time”.
Kao jednu od prednosti bavljenja muzikom danas ističe modernu tehnologiju.
“Za razliku od vremena kad smo mi krenuli kad nijesmo mogli da snimamo muziku kući i na kompjuterima, sad je već tehnologija toliko napredovala da ljudi imaju šansu da malo lakše snime albume i pjesme nego što je to bio nekad slučaj”, objašnjava Radunović.
Muzičarima u tom pogledu jeste lakše: mogu stvarati u kućnim uslovima i dijeliti muziku na muzičkim platformama, promovisati se putem društvenih mreža, mada sve to sa sobom nosi posebne izazove. Međutim, ostaje činjenica da je poenta bavljenja muzikom izvoditi svoju umjetnost pred ljudima. U tom kontekstu Radunović govori o prisutnosti crnogorskih muzičara na festivalima.
“Žao mi je što ljudi baš ne kapiraju da je ogromna stvar pozvati bend da svira. Danas su se svirke crnogorskih muzičara svele na neke lokale klubove, neka čudna veselja gdje obično ljudi oće da pozovu jedno, dvoje, troje muzičara… bend im je uvijek previše ili, može bend, ali da sviraju skoro džabe, a to je stvarno katastrofa”, ističe Radunović.
Vjeruje da bi trebalo da postoji svijest o tome da treba zvati lokalne muzičare da sviraju, “naročito one koji se trude da nešto snimaju”.
“To je super stvar i najbolja promocija. Daje vjetar u leđa muzičarima - da vide da ima smisla to što rade. Bilo bi bezveze da Crnoj Gori ostanu samo pjesme ‘Makadama’, ‘Katapulta’, ‘Perpera’… bilo je naravno još njih, da se neko ne naljuti… ‘Roli’, ‘Jozef K.’ i tako dalje. Bilo je zanimljivIh ploča, ali je to sve bilo dosta davno. Mi smo zadnji album snimili 2008. godine. Iako smo prošli sve najgore godine i pored toliko godina staža, malo ubije volju ova scena koja je danas na snazi i sve te okolnosti pod kojima se sve ovo dešava”, kaže frontmen.
Ove godine “Perper” je bio dio programa City Groove festivala.
“Žao mi je što bendovi koji se pojavljuju nemaju prostora gdje da sviraju. City Groove festival im je otvorio vrata. Ima još nekih koji pozovu ponekog iz Crne Gore i to je lijepo. U principu ako ne sviraju ovdje, nema ko da ih vidi ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni u Srbiji. Mora malo država da se pozabavi time, odnosno ljudi koji ovdje organizuju događaje, rade muzičke emisije... da promovišu ljude s ovih prostora”, napominje pjevač “Perpera”. Čini mu se da je City Groove festival u ogromnim problemima “jer nema adekvatnu podršku da se sve ovo desi”.
“Prije svega finansijsku. Znamo da su dovodili svjetska imena: ‘Simple Minds’, ‘Cukera’, ‘Morchibu’… Pratim što rade i dođem uvijek rado. Ali, tužno kad dođete na jedan ‘Simple Minds’, bend koji vani puni stadione, a u Crnoj Gori nema 1000 ljudi na tom koncertu, iako je to skoro džabe. Tako da malo smo zastranili po svim pitanjima, pa i ovim muzičkim. Ali, dobro, nadam se da će to ispravljati”, očekuje Radunović i prisjeća se i posljednjeg koncerta grupe “Toto” na kom je bio.
“Posljednji put kad su dolazili u Beograd, jedan višemilionski grad, sala je bila poluprazna. Možda nije bila ni petina sale popunjena. Vjerovatno sada, ako rade svjetske turneje, brojni muzičari zaobilaze ovaj dio regiona, jer su shvatili da se ovdje voli nešto drugo”, ističe Radunović.
Daje primjer svog odlaska na koncert Dejvida Gilmora iz “Pink Flojda” u Rimu, gdje su karte bile rasprodate. Za koncert “AC/DC-a” u Beču, na kom je skoro bio, kaže da je bilo vjerovatno 80 hiljada ljudi prisutno.
“U nekim drugim sredinama malo je drugačija kultura, naročito što se tiče tih legendarnih bendova i izvođača. U tim normalnijim sredinama ljudi idu da slušaju normalnu muziku, znaju što je dobro, vole da dođu iz drugih zemalja, da čuju nekog vrhunskog izvođača”, objašnjava sagovornik “Vijesti”. Kao pozitivan primjer ističe koncert Stinga u Sarajevu prošle godine.
“Bila je puna hala, došli su ljudi i iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bosne”, prisjetio se.
Ipak, zaključuje da je u principu stanje “tragično”.
“Da dođe neki polutalentovani izvođač sa ovih prostora, da ga nazovem tako, ne želeći nikog da uvrijedim, on će napuniti i sportske centre i stadione… a nijesu muzički razlozi u pitanju”, ističe on.
Za kraj, kao odgovor na pitanje želi li nešto dodati, nada se da ljudi čitaju.
“Vidim da više nema niko vremena ni da čita, ni da gleda, sluša… Ali ako slušaju i čitaju neka slušaju dobru muziku i neka čitaju dobre knjige i normalne tekstove - mislim da će jednoga dana biti srećniji zbog toga”, zaključio je Radunović.
Bonus video:
