Da ga vidi kako stoji na terasi Kuslevljeve kuće u Podgorici, u japankama i bijeloj košulji, zamišljeno bacajući pogled ka Ribnici i uvlačeći dim cigarete, vjerovatno nikome ne bi palo da je u pitanju jedan od najkontroverznijih rokera, uopšte umjetnika sa ex YU prostoru, Ivan Novak – lider slovenačke avangardne grupe Laibach.
Ovoga puta on nije u Crnoj Gori zbog koncerta, već zato što je festival Underhill otvorio film "Dan oslobođenja", koji je dokumentovao nastup Laibacha 2015. u Sjevernoj Koreji.
Bio je to prvi nastup nekog zapadnjačkog rok benda u toj zemlji ikada, a o tome kao i o aktuelnoj političkoj situaciji u svijetu, Donaldu Trampu, budućim projektima, ljevici, učlanjenju Crne Gore u NATO, Eurosongu i drugim stvarima Novak je pričao za "Vijesti".
Ovo nije prvi film o Laibachu. Koji vam je omiljeni?
Što se nas tiče, nemamo tih afiniteta. Mislim, vjerovatno je za nas u nekom smislu još najznačajniji prvi koji je napravio Goran Gajić, snimao je tu negdje od 86. do 88, "Pobjeda pod suncem". To je najznačajniji film vjerovatno zbog toga jer je rađen na veoma improvizovan način, sa filmskom trakom i klasičnom kamerom.
Koji vam je bio cilj sa ovim filmom?
Da se dokumentuje koncert u Sjevernoj Koreji koji je sam po sebi veliki poduhvat. Nije bilo jednostavno doći tamo, čak je otići bilo malo lakše, ali doći i napraviti koncert je bilo komplikovanije. To je bio prvi put da se tako nešto dogodilo u Pjongjangu. Nije bila naša odluka da se radi film, niti inicijativa, ali smo rekli okej, zašto da ne i to je to.
Kako je došlo do toga da odete u Sjevernu Koreju?
Tražili smo novog reditelja koji bi radio video za našu pjesmu "The Whistleblowers" sa prošlog albuma i preko prijatelja, veza, fanova došli smo do Mortena Travika za kojeg se kasnije pokazalo da je takođe stari fan grupe. On je već radio spotove za norveške grupe, pogledali smo to, vidjeli da je dosta kvalitetno i zaključili da bi on mogao da bude pravi čovjek za nas. Onda nam je ispričao sve o njegovim poduhvatima u Sjevernoj Koreji, pa smo zajedno došli na ideju da pokušamo da napravimo koncert tamo.
Koje su glavne predrasude o toj zemlji?
Mi smo, naravno, isto otišli u Sjevernu Koreju, mislim da je to dio ljudskog karaktera, s nekim svojim predrasudama, u koje nismo sasvim vjerovali. To se pokazalo i tačnim. Sjeverna Koreja je u nekim aspektima veoma razvijena zemlja, u drugim opet ne. Kad se upustiš malo u cijelu njihovu priču, istoriju, bekgraund, zašto je ta zemlja takva kakva jeste, onda ti neke stvari postanu jasnije. To zemlja koju svi ismijavaju iz različitih razloga, ali mi vjerujemo da su ta ismijavanja okrenuta protiv ljudi koji to rade, jer je tužno ismijavati neku konkretnu zemlju u kojoj živi 25 miliona ljudi.
Da, oni ih ismijavaju zbog propagande, a zapravo i to ismijavanje je vrsta (anti)propagande?
Da, Sjeverna Koreja ima svoju propagandu, takvu kakva je, u to je teško ulaziti jer opet i ta propaganda ima svoje razloge. Ali kad okreneš sliku, vidiš da je ta njihova propaganda skoro pop art. I Amerika ima svoju propagandu, koja je puno uspješnija, tako da je sve pitanje sadržaja i na koji način se plasira.
Jasno je da ste morali da prođete kroz sve te njihove procjene i filtere, što im je bio najveći problem kod vas?
U jednom trenutku, kad su počeli da dobijaju sve te informacije o Laibachu, čak i zlonamjerne od nekih "prijatelja" Sjeverne Koreje, oni su počeli malo da brinu kako će to ispasti i došlo je do toga da koncert bude otkazan prije nego što smo došli. Ali moram da kažem da ih je Morten Travik, koji je tamo bio više puta i sad trenutno boravi u Sjevernoj Koreji, diplomatski nagovorio, objasnivši im da je Laibach zapravo veoma sličan njima po tome što o nama svi govore sve najlošije, te da je to samo stvar zapadnjačke propagande.
U Americi je dosta slično stanje kao kad je izašao film "Divided States of America" (Podjeljene Američke Države), zemlja je duboko podijeljena poslije pobjede Trampa?
Pa da, Amerika je zaista podjeljena zemlja, koja nije harmonizovana, i kulturno i ekonomski i u svim aspektima i mislim da je to jedan od razloga zbog čega je na vlast došao čovjek kao što je Tramp. To treba uzeti u obzir uvijek kad se priča o Americi, nije to homogena zemlja, daleko od toga.
Da li je Tramp pravo lice Amerike?
Tramp je jedno od njenih pravih lica.
Da li je najdominantije?
Trenutno sigurno jeste jedno od najdominantnijih, jer je na poziciji na kakvoj jeste, ali koliko je to istina Amerike, to je već drugo pitanje. A mislim da nije, da je zemlja podijeljena, kao što smo rekli. Na jednoj strani imaš čovjeka kao što je Tramp, na drugoj ljude kao što je Noam Čomski - to je kompleksna istina Amerike.
Živimo li novi hladni rat?
Mislim da taj hladni rat postoji konstantno, dok god je na drugoj strani koliko-toliko jaka Ruska federacija ili Kina. Tri su velika centra moći, Evropska unija bi mogla to da bude, ali ne zna još da se formira kao takva. Možda je nedostatak EU u tom smislu baš ta njena demokratičnost, koja ima pozitivne i negativne strane.
Da li je potrebno da imamo jaku Rusiju i/li Kinu radi ravnoteže u svijetu?
To je veoma dobro pitanje na koje je teško odgovoriti. Dok u svijetu postoji zemlja koja je toliko nadmoćna, vjerovatno je potrebno da imati bar jednu ili dvije koje su tu negdje.
Sve ovo što se dešava, terorizam, imigranti, vraća li se Evropi za ono što je radila kroz istoriju?
Da, to je nažalost istina. Jer koliko god da je Islamska država radikalna i neugodna, istina je da je bar donekle to rezultat kolonijalističke istorije koja je postojala kako na Bliskom Istoku, tako i u Africi. Jer znamo da je Afrika devastirana za vrijeme svih silnih kolonijalizama od Britanaca i Francuza, Belgijanaca, Amerikanaca, sada Kineza, pa vjerovatno i Rusa donekle. Svi se tu bore za svoj dio trgovine oružjem, rudama... Danas je situacija u mnogim zemljama kao što su recimo Sudan ili Kongo, toliko devastirana zbog te komplikovane istorije da tim ljudima nije ostalo ništa drugo, bez da se pretvore u varvare ili da pobjegnu u Evropu ili negdje drugdje. Isto je i sa Bliskim istokom.
Kako komentarišete jačanje nacionalizma i fašističke retorike u Americi i Evropi, da li se istorija ponavlja, da li se ponavlja početak prošlog vijeka?
Istorija se uvijek pomalo ponavlja i naravno uz terorističke napade kakvi se sad događaju u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj, prije ili kasnije će se desiti kontra efekat, ljudi će početi sa militantnim protivakcijama, doći će možda i do civilnih akcija, neonacističkih ili bilo kakvih. Druga je stvar da demokratija kakva jeste uvijek dopušta krajnje političke stranke, kao što je nacizam. Ne smijemo zaboraviti da je nacionalsocijalizam proizašao iz demokratije, da je Hitler praktično demokratskim putem bio instaliran, pa i Musolini. Ekstremizam je dio tog političkog spektra i tu se ističe pitanje koliko je demokratija kao takva relevantan politički model.
Kod nas je aktuelan do skoro bio Eurosong, vi ste imali pjesmu "Eurovision", da li bi ikad nastupili na Eurosongu?
Bilo je nekih ideja o tome, ali to je bilo davno, mnogo prije nego što je Rambo odlučio da ide. I drago nam je što to nismo uradili, jer je to takav sistem da ne vjerujem da bi, naročito sada, mogli puno da napravimo. Iako je to jedan od tih veoma sintagmatičkih kulturnih događaja koji dosta govori o Evropi, koliko god bio shvaćen neozbiljno. Dakle, bilo je tih ideja, ali nismo do toga došli.
Kakvi su vam dalji planovi, radite li na novom albumu?
Izlazi nam nova ploča u julu, a u novembru ćemo krenuti na evropsku turneju. Na albumu će se naći muzika koju smo stvorili za pozorišnu predstavu "Tako je govorio Zaratustra". Malo smo je dodatno obradili, tako da je to sada pravi album Laibacha, malo drugačiji opet.Radimo dosta različitih projekata, recimo dosta interesantan projekat smo imali sa simfonijskim orkestrom. Imaćemo uskoro veliki koncert u Poznanju sa poljskim Simfonijskim orkestrom, nedavno smo imali u Zagrebu u Lisinskom... A imamo još dosta novog materijala koji ćemo polako izbacivati tokom sljedeće godine.
Hoćete li nastupati u Crnoj Gori, je li bilo poziva?
Za sada nema nažalost, jer to ne zavisi toliko od nas, mi bi svakako rado došli, ali mora neko da nas pozove. Tako je to sa vampirima. (smijeh)
NATO je instrument kojim Amerike vlada svijetom
Crna Gora je upravo postala članica NATO zvanično, Slovenija je odavno tu, što bi poručili Crnogorcima na osnovu vašeg iskustva?
Mislim da NATO u Crnoj Gori neće igrati neku veliku ulogu, kao ni Crna Gora u NATO. Ali naravno, to je opet jedan od tih kulturno hegemonističkih poteza koje zapravo vodi Amerika, jer svi znamo da je NATO instrument Amerike kojim ona vlada svijetom.
Kad smo kod kulturne hegemonije, koliko je Slovenija nezavisna danas?
Pa nije nezavisna. Mislim, nezavisna je samo zvanično, ali istinski nije, kao što nije i neće biti ni Crna Gora.
Ljevičari se gube u intelektualnim paradigmama
Vratio bih se na priču o ravnoteži, gdje je tu ljevica, zašto je nema?
Neefektna je jer se previše gubi u intelektualnim paradigmama. Ljevičari su sposobni da debatuju o najnebitnijim stvarima. Postoji puno, puno narcisoidnih ljevičara kojima je ta politička opcija nekakvo poslanstvo za koje znaju da je nešto radikalno i trude se u tom smjeru, ali zapravo nemaju pametnih rješenja. Onda se pojavljuju ljudi kao što je Tramp, koji je sa svojim pojednostavljivanjem političke situacije u stanju da izvuče i neke ljevičarske paradigme. Primjer je zabrana ovog transkontinentalnog trgovinskog sporazuma, protiv kojeg je kompletna evropska ljevica, a sad je i Tramp, manje-više iz istih razloga. Onda, Tramp je na drugoj strani izrazio dosta jasnu ideju o tome da treba zadržati kapital u Americi, znači dosta je sa slobodnom trgovinom, treba vratiti poslove Amerikancima na tlu njihove države. Što je istina, jer je Amerika devastirana. Ako pogledaš gradove kao što je Detroit, to je simbol kraha kapitalizma kakvog poznajemo. Mislim da je veliki dio tih donekle ljevičarskih ideja Tramp zapravo uspio da stavi u svoj program i tako pridobio dosta ugroženih slojeva američkog proleterijata, ne samo striktno bijelog, čak i Hispano Amerikanaca, pa i Afro Amerikanaca.
Da, o tome ste ranije pričali: da su i nacisti svojevremeno pozajmljivali ideje od ljevičara.
To je istina. Postoje naravno ljudi kao što je Varufakis. To je veoma interesantno, ali opet ti kad gledaš tog čovjeka, naročito ako ga gledaš sa ne nužno intelektualne pozicije, izgleda previše komplikovan, previše intelektualizovan, elitistički. Takva ljevica neće nikada uspjeti.
Bonus video:
