Mlada pjevačica Jelena Zvicer osvaja publiku svojim glasom, ali i umijećem na gitari. Naime, ovu Nikšićanku publika je još upoznala prije nekolikogodina zahvaljujući emisiji “Ja imam talenat”, a tek od ove godine Jelena je odlučila da aktivno počne da se bavi muzikom. Od tada, gotovo da nema dana kad ne nastupa, a publika je imala priliku da je čuje po klubovima širom Crne Gore. Ove sedmice nastupiće u Kotoru, Tivtu i Nikšiću.
Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?
Po nevjerovatno interesantnim gostima koji su uvijek raspoloženi za različite žanrove u repertoaru i još raznovrsnije emocije koje djelimo u tih nekoliko sati.
Da li isključivo nastupaš sama, ili nekad imaš i prateće muzičare iza sebe?
U svom svijetu muzike isključivo “plivam” sama dok na različite tehničke načine pokušavam nadomjestiti tu malu muzičku prazninu, tako da me trenutno možete vidjeti i čuti sa svojom gitarom, ritam papučicom i rijetko klavirom.
Koja je prednost, a koji nedostaci kad izvođač sam pjeva i svira?
Mnogo manje je prednosti nego nedostataka. U mom slučaju, prednosti su autentničnost nastupa i moja lična sloboda da ga oblikujem onako kako mi u tom trenutku situacija nalaže, dok najviše volim direktnu i neposrednu komunikaciju sa prisutnim gostima. Nedostataka ima jako puno, jedan od najvećih je veliki umor, prepuštenost samom sebi, ne postoje pauze za odmor niti neko ko me može zamijeniti u nekom trenutku nastupa, jako rijetko stignem popiti vodu, moram sama da se pakujem itd itd. U svemu tome, najviše me tokom iskustva raduje, to što vidim da publika jako dobro razumije da je mnogo teže raditi tri stvari u isto vrijeme, nego pojedinačno po jednu.
Koliko pjesama imaš na repertoaru?
Mnogo više u svojoj glavi nego direktno na repertoaru. Po svirci odsviram okvirno oko 150 pjesama.
Koliko često mijenjaš repertoar?
Trudim se da svaki svoj nastup oblikujem na drugačiji način, kako bi publika uvijek imala nešto novo da čuje.
Koja pjesma ti je zadala najviše muke dok si je spremala?
Ona koju nikad nijesam odsvirala i otpjevala javno (smijeh).
Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da pjevaš na nastupima?
Ako ponekad i postoji takva, svojoj publici toliko vjerujem da znam da će me u tih dva do tri minuta rado zamijeniti.
Bez koje numere je nastup nezamisliv?
Nekim ljudima možda i nekada to čudno bude zbog samog žanra pjesme, ali ‘’postoji ta jedna pjesma sa kojom završavam svaki svoj nastup već duže od godinu dana, i imam najveći mogući razlog za to i zato vas molim da je pjevate zajedno sa mnom, ovo je “Poslednji Boem’’.
Kako čuvaš glas?
Mislim da ne postoji baš dobar recept za to ukoliko nastupate ovoliko često.
Koji je obavezan ritual pred nastup?
Jedan produženi esspreso u maloj šolji i dvije čaše vode. Nekolike poruke da uskoro počinjem sa nastupom i da ću se javiti kad završim. Mir i tišina.
Da li na nastupima ispunjavaš muzičke želje gostima?
Jako rado ukoliko se, naravno, uklapaju u muzički okvir samog nastupa.
Šta si naučila od kako pjevaš po lokalima?
Da ljudi jako poštuju i cijene nas koji smo na početku ‘’muzičke karijere’’ i da uz to umiju da nam daju snagu, volju i podršku dok koračamo ovim trnovitim putem.
Da li se na privatnim proslavama gdje si pozvana kao gost rado latiš mikrofona?
Krijem se iza vrata, stolova i ljudi, samo da neko ne uperi prstom u mene i kaze: ‘’A sada za vas...’’. Jako volim na privatnim proslavama da budem ta koja će da uživa u tuđoj interpretaciji.
Koju ćeš svirku posebno pamtiti?
Svaka svirka za mene je jako bitna jer na svakoj naučim nešto novo. Na jednom od poslednjih nastupa, uz dogovor sa menadžmentom organizovali smo dnevnu svirku. Dok sam stajala tako sa strane restorana i pjevala, ljudi su uživali u nevjerovatnom pogledu, hrani, suncu, plaži i svojom podrškom uljepšavali moj nastup. U tom trenutku ispred mene je sjela jedna djevojčica i jako tužno me gledala. Malo začuđena, pred svima prisutnim gostima, pitala sam je: ‘’Hej, što si tužna?’’. Ona je ustala i pitala me: ‘’Zašto ti pjevaš?’’. Ja sam joj odgovorila da pjevam jer obožavam to da radim. Ona se polako okrenula oko sebe, svojom rukom pokazala na cijeli pejzaž i rekla: ‘’Pa vidi kako je lijepo ovdje, zar stvarno moraš sad da pjevaš i da se umaraš? Priznaj, to te mama tjera. ‘’
Na čiju svirku voliš da odeš?
Kada imam slobodnog vremena trudim se da ga iskoristim na malo drugačije načine, s toga rijetko kad sebi priuštim tako nešto.
Da imaš unaprijed zakazan nastup, ali ne možeš da ga odradiš. Koga bi zvao da te zamijeni?
Do sada nijesam imala takav problem, ali sigurno bih bila bezbrižna jer postoji mnogo mladih u Crnoj Gori koji imaju slične koncepte mojih nastupa, ako moram biti iskrena to bi bili: Jovana Ćupić, Boris Božović i Goran Milojević.
Nekoliko godina već nastupaš po lokalima, kad će publika imati priliku da čuje i neku tvoju autorsku pjesmu?
U januaru 2018. godine sam se odazvala i posvetila ovom pozivu, kada sam i počela da nastupam po lokalima i jako brzo se izborila za svoje mjesto zbog čega često ljudi misle da se ovim poslom bavim duže vremena. Nastupam jako često u većini gradova Crne Gore, upoznajem ljude, upoznaju i oni mene, samim tim nadam se da ćemo se uskoro svi upoznati sa mojom prvom autorskom pjesmom.
Bonus video:
