Nogomet, fudbal, soccer, calcio… zovite najpopularniju igru na svijetu kako hoćete, ali neke stvari su svima bile zajedničke: sportisti koji su kruh zarađivali šutanjem lopte često su, zaista, imali kreativne frizure, ako se to tako može nazvati, a kopačke su bile jednake - crne. To je to.
Tokom godina, nogomet je prolazio kroz razne modne trendove, od kojih bi mnogi trebali ostati duboko zakopani u prošlosti.
Stariji navijači se sjećaju super kratkih šortseva koji su djelovali više kao rekvizit za plažu nego za aktivno bavljenje sportom, mlađi navijači navikli na pripijene dresove ne mogu vjerovati da su nekada popularni bili napuhani, kao od starijeg brata ukradeni, dresovi. S druge strane, kopačke, bile one gležnjače, s metalnim vrhom, fiksiranim ili izmjenjivim kramponima, Adidas, Hummel, Puma, Gola, Valsport… gotovo uvijek su bile crne.
Prvi modeli, prepravljani od radničkih cipela, s prikucanim klinovima i za koje je „tre - bao oružani list” bili su smeđi, ali se svakako prvi mačići u „rijeku bacaju”. Ako nam je ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu išta pokazalo, to je da crne kopačke nose samo nogometne sudije i vjerovatno hipsteri, ali njih svakako niko ne shvata ozbiljno.
Izgubljena bitka
Klasične crne kožne, možda s nekom linijom ili logom prošarane, kopačke su izgubile bitku sa sintetičkim raznobojnim kopačkama. A „raznobojne“ je blaga riječ. Sportske kompanije za opis svojih kopački koriste nazive boja za koje čak ni dobar dio žena nikad nije čuo.
Muškim navijačima, naviklim na osnovnu paletu boja, nazivi zemljano-zelena, solarna sluz, prizma ljubičasta, metalik-ljubičasta i druge zvuče kao nešto iz SF filmova. Kao „glavnog krivca“ za popularizaciju šarenih kopački mnogi smatraju italijanskog šminkera Marca Simonea koji je u finalu tadašnjeg Evropskog kupa 1995. za svoj Milan protiv Ajaxa nastupio u bijelim kopačkama.
Osim bijelih, na terenima su se povremeno mogle sresti i poneke crvene kopačke. Ipak, Milanov napadač nije prvi koji je išao protiv tradicije.
U pokušaju da se probije na britansko tržište, njemačka kompanija Hummel je početkom sedamdesetih Evertonovom Alanu Ballu platila da nosi bijele kopačke, koje nisu najbolje prihvaćene. Razlog zašto se moralo čekati na sredinu devedesetih godina prošlog stoljeća da bi se krenulo u „far - banje“ kopački leži u materijalima. Glavni materijal za kopačke bila je koža kengura, koju je bilo teško bojiti da se ne naruši integritet materijala.
Proizvođači bi tu i tamo dodali neki detalj, posebno obojeni komad kože koji bi „razbio crnilo“, ali su kopačke i dalje u osnovi bile crne.
Sintetički materijali
Na radost kengura, bivšinogometaš, Australac Craig Johnston je za Adidas krajem 80-ih dizajnirao sada već legendarne Predator kopačke koje su osim kože imale i sintetičke komponente namijenjene za bolju kontrolu lopte prilikom šuta. Uvođenjem sintetike u proizvodnju kopački širom su otvorena vrata za boje kakve ni u dugi ne možemo vidjeti.
Jedne od takvih su bile plavo-srebrene Nike Mercurial kopačke koje je 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj pronosao brazilski napadač Ronaldo, koji je proglašen za najboljeg igrača prvenstva.
Osim sintetičkih materijala i široke palete boja, devedesete su donijele još je - dan revolucionarni detalj na kopačkama: okrugli kramponi su zamijenjeni kramponima u obliku malih sječiva, čime je poboljšana stabilnost i trakcija kopački.
Od devedesetih pa do Mundijala u Brazilu, Adidas, Nike, Puma i ostali su na sve moguće načine pokušali skrenuti pažnju na modele koje nose njihovi sportisti, tako da su roze, zlatne, prugaste, drečavo žute… kopačke preuzele primat na terenima.
Puma je otišla korak dalje, pa njihovi nogometaši nose kopačke u zasebnim bojama - desna obojena u svijetloplavu, a lijeva u rozu boju. Upravo zbog sve te eksplozije boja postavlja se pitanje daju li šarene kopačke prednost u duelima, odnosno odvraćaju li intenzivne boje pažnju i prave pometnju odbrambenim igračima. Nekadašnji napadač reprezentacije Srbije Marko Pantelić je širom Evrope tresao protivničke mreže, a kako sam kaže „uvijek je nosio bijele kopačke“.
Međutim, smatra da nema veze koje boje su kopačke.
„Ili si majstor, ili nisi”
„Ili si majstor, ili nisi. Ili znaš igrati, ili ne znaš “, kazao je Pantelić. „Ako znaš igrati, boja kopački ne predstavlja nikakvu razliku.“ On napominje da je izbor kopački raznih boja u svojstvu marketinga. „Ako firma posluje dobro, onda ima opravdanja za takav potez.“ Kao igrač sredine terena, Željezničarev Muamer Svraka redovno se upušta u duele s protivničkim igračima, kako u odbrani tako i u napadu. „Meni lično kopačke raznih boja ne odvlače pažnju.
Možda nekom smetaju, ali meni apsolutno ne smeta koje su boje“, rekao je Svraka. S druge strane, „dežur - nim krivcima“ za poraze voljenih timova i nacionalnih selekcija, nogometnim sucima, kopačke u živopisnim bojama stvaraju dodatni problem prilikom suđenja.
Sudijski problemi
„Šarene kopačke na terenu svakako otežavaju prosudbe sudaca.
Posebno se to odnosi na pomoćne suce gdje nekad i centimetri odlučuju je li ili nije zaleđe. U svakom slučaju nije jednostavno kada na loptu idu dva igrača sa četiri različiterazličite boje kopački“, kazao je hrvatski sudac Miroslav Vitković.
„Sve to svakako otežav a odluke i glavnom sucu, ali ne u toj mjeri. Najgore je kod nekih, tzv. fliper situacija, kako ih mi zovemo, kada se ne zna čija je lopta. Ipak, najteže je pomoćnim sucima kod pozicije ofsajda“. Za nostalgičare i konzervativnije navijače ostaje nada da će proizvođači sportske opreme doći do zasićenja jarkim bojama, pa na terene vratiti retro crne kopačke.
Iz sukoba braće Dassler nastali giganti Adidas i Puma
Jedan od najznačajnijih događaja u istoriji proizvodnje kopački dogodio se 1924. kada su braća Adolf i Rudolf u Njemačkoj osnovali Gebruder Dassler Schuhfabrik, odnosno Fabriku obuće braće Dassler.
Početkom 40-ih dolazi do svađe između braće, pa Adolf Adi Dassler zadržava originalnu fabriku koju preimenuje u Adidas, dok Rudolf prelazi s druge strane rijeke, gdje 1948. osniva kompaniju PUMA. Iako se Adidas hvali da su oni kreatori prvih izmjenjivih krampona, Rudolf Dassler je osporavao tu tvrdnju, kazavši da su on i Puma zaslužni za taj revolucionarni dizajn. Danas, Adidas i Puma, uz američki Nike, dominiraju tržištem kopački.
Copa Mundial najprodavanija kopačka ikad
Adidas je 1979. godine u susret Svjetskog prvenstva u Španiji 1982. proizveo kopačku nazvanu Copa Mundial. Od tada je kopačka p rošla kroz male promjene, a od 2001. je najprodavanija kopačka svih vremena.
Bonus video:
