Provizorijum koji zovemo država je u stvari birtija puna dima i kokaina u kojoj se igra poker za više stolova. Za prvim stolom, onim sa najviše kibicera, igra vlast u najveće svote novca, i u državu. Za ostalim stolovima u birtiji poker igraju manji igrači. Sve su to sume i ulozi od kojih boli glava, nepojmljive za običnog čovjeka, onog čiji novac ulažu i sa čijim novcem i životima se decenijama igraju.
Igrač sa prvog stola, izbačen iz igre u kojoj je izgubio sve, je odlučio da progovori, kako i u što se sve igralo. Gnjevan na pokeraške partnere i kolege, prvo je pokazao snimak iz koga se vidi od kojih se para i kako igra, a onda se odlučio da blefira. Opisivao je i opisivao torbu – do najsitnijih detalja, punu para, koju je dao glavnom igraču i organizatoru pokera u sve, tvrdeći da ima snimak za to. Glavni igrač i organizator sve nelegalne kocke je prozreo blef i samo odmahnuo rukom. Kako je poker zavisnost od koje skoro da nema lijeka, igra je nastavljena, a birtija se sve više punila dimom.
Izbačeni igrač odlučio se za novi blef, ali ovog puta blefirao je igrača za susjednim kartaškim stolom. Slab pokeraš, pohlepan i prestrašen, ovaj baci karte misleći da izbačeni igrač sa prvog stola stvarno ima četiri keca. Blef je upalio a pogođeni su igrači za glavnim stolom. Epilog je prokockana država od strane glavnih i zaslužnih „patriota“ i njihovi kibicera.
Nakon afere sa stanovima, te najnovijih afera prvih ljudi najvažnijih državnih „institucija“, predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužioca, srušen je cijeli državni institucionalni aparat. Srušili su ga najžešći „branitelji“ države, oni koji su se 30 godina busali u svoja zaštitnička i patriotska prsa.
Skupština i iz nje proizašla Vlada odavno nemaju legitimitet i nikad ga nijesu imali. Sad ga više nemaju tužilaštvo i sud. Osim davno obesmišljenih izbora, obesmišljeno je i urušeno sve ostalo. I laicima je postalo jasno da su tridesetogodišni donosioci svih odluka od države napravili provizorijum u kojoj je do srži korumpirano sve. Poslije afere sa stanovima i afera sa Vrhovnim sudom i Vrhovnim državnim tužilaštvom, Đukanoviću, Markoviću i ostalim Vukovićima, Jelićima, Šćepanovićima i Andrijaševićima izbijen je i poslednji izgovor, onaj kojim su na sve, bezbrojne afere horski odgovarali „pustimo institucijama sistema da odrade svoj posao “. Institucija više nema, ubili su ih. Odavno smo to znali, sada su samo isplivali dokazi.
Izbora sa ovakvim stanjem stvari ne može i ne smije biti. Vlada građanskog jedinstva mora biti ujedno i Vlada nacionalnog spasa, a sada je upitna i ona trećina namjenjena za stranke iz vlasti. Građani na ulici moraju vršiti stalni pritisak da se ne samo vlast, već cijeli sistem promjeni. Reizbor tužilaca, sudija i policijskih straješina je prioritet nad prioritetima. Vanredno je stanje i sve zdrave strukture društva se moraju angažovati da izvuču zemlju iz moguće potpune anarhije i haosa.
P.S. U jeku protesta zbog afere Koverat, Đukanović je u intrevjuu za Dojče vele izjavio, citiram: „Zbog toga smatram da su zahtjevi za promjenu vlasti van institucija i onog što je predviđeno našim pravnim sistemom, izbornim sistemom, da to nijesu dobri predlozi, da su to neodgovorni predlozi, da su to predlozi koji zapravo ruše institucije. A kada rušite institucije, rušite i samu državu.“
Kroz ove tri afere (da ne pominjem one ranije) se objelodanilo ko je i kako srušio državu.
Izvor: pcnen.com
Bonus video:
