Juče su u medijima objavljena dva apela za pomoć oboljeloj djeci. U jednom se traži pomoć od 50.000 eura za nastavak liječenje teško oboljele djevojčice, u drugom 3.000 eura za liječenje petogodišnjeg dječaka oboljelog od bubrega. Takvi apeli su postali skoro svakodnevni. Izazivaju osjećaj nemoći, depresije, srdžbe, zabrinutosti, čak panike i beznađa. Jer, šta ako se mi ili neko naš teže razboli od izlječive bolesti, a liječenje ne možemo platiti?
Uporedo sa ovom išla je vijest da je Crna Gora izgubila još jedan spor pred Evropskim sudom za ljudska prava, što će građane koštati 4,5 miliona eura. Spor je dobilo preduzeće “Kips“ zbog stopiranja gradnje tada svemoćnog gradonačelnika Miomira Mugoše, koji se ponašao kao vlasnik grada a ne njegov gradonačalnik.
Za 4,5 miliona eura su se mogla kupiti najsavremenija medicinski aparati i oprema za naš KBC – skeneri, ultrazvučni aparati, rendgeni, linearni akcelatori koji se upotrebljavaju za liječenje karcionama a koji su zastarjeli i koji se svako malo kvare. Za 4,5 miliona eura sa mogao izgradati i najsavremenije opremljen Dom zdravlja. Za navedeni novac se moglo poslati stotine teško oboljelih pacijenata i djece na liječenje u inostranstvo.
Miomir Mugoša je najprije bio direktor KBC-a, zatim ministar zdravlja, a onda je, u tri mandata, bio “biran“ za gradonačelnika Podgorice. Njegovu osionost i primitivnu bahatost najboje je opisao Ante Kovačić u drami “U registraturi“ kroz lik Žorža. Drčan, bezobrazan, nadobudan, sa uvijek uzdignutim čelom i obrvom, svugdje i na svakom mjestu pokazivao je svoju primitivnu bahatost i nedodirljivost. Ucrtavao je zgrade kroz Podgoricu đe mu se prohtije, stanove dijelio šakom i kapom “zaslužnim građanima“, čija je imena i broj krio od javnosti. Iako su bili “zaslužni“! Javna je tajna koju svako zna – osim tužilaštvo, da se ugrađivao u svim poslovima i da je vlasnik bezbroj nekretnina. U svojoj bahatosti i osjećaju svemoći, silom na sramotu je želio da probije tunel kroz Goricu, glavno izletište Podgoričana i pluća grada. U slučaju “Carine“ je na najočigledniji i praktično neprikriven način namjestio svom “poslovnom prijatelju“ Čedu Popoviću, vlasniku “Carina“, da za 6,5 miliona jeftinije kupi gradsko zemljište. Samo od novca iz ova dva slučaja, “Kips“ i “Carine“, mogli smo izgraditi još jedan KBC.
Mugoša je tukao novinare, zabranjivao slabovidim osobama da koriste psa vodiče na poslu – iako je doktor i “humanista“…
Poslije svega, kako to kod nas obično biva, nagrađen je mjestom ambasadora u Sloveniji. Vodi se sudski postupak protiv njega zbog slučaja “Carine“ koji će završiti kao svi slični, dok Mugoša uživa u slobodi i milionima koje je “zaradio“, na način koji svi znamo, osim sudstva i tužilaštva. Koliko je tužilaca i sudija do sada podmitio, častio stanovima ili kešom, ostaje nam samo da nagađamo.
Prije ću ja snositi konsekvence kao “član organizovane kriminalne grupe koji učestvuje u hibridnom ratu protiv Crne Gore“, jer ovo pišem, nego Miomir Mugoša.
Bonus video:
