Za manje od dva mjeseca u Americi će se završiti politički prelazni period. U Ovalni kabinet ući će 45. predsjednik SAD. Donald Tramp postaće predsjednik Tramp, a Barak Obama pridružiće živim bivšim predsjednicima - Džimiju Karteru, Džordžu Bušu starijem, Bilu Klintonu i Džordžu Bušu mlađem.
Špekulacija u vezi Trampove unutrašnje i spoljne politike je mnogo, ali su one prilično besmislene. Izborna kampanja i upravljanje zemljom su dva različita vida djelovanja i nema razloga da se pretpostavlja da će od toga kako je Tramp vodio kampanju zavisiti njegov pristup rukovođenju. Mi, takođe, još ne znamo koga će sve izabrati za svoje glavne saradnike i koliko će oni dobro zajedno funkcionisati.
Ali u toj neodređenosti ima i ponečeg u šta možemo biti sigurni. Prije svega, Trampa će sačekati fascikla prepuna teških međunarodnih problema. Razumije se, nijedan od njih ne može se mjeriti sa Hladnim ratom u vrijeme njegove kulminacije, ali sama količina i složenost tih nimalo jednostavnih pitanja je bez presedana u savremenoj epohi.
U vrhu spiska je Bliski istok, region u poodmakloj fazi raspadanja. U Siriji, Iraku, Jemenu i Libiji se ratuje - mješavina građanskih i ratova preko posrednika (u koje su umiješane i strane sile). Iranski nuklearni sporazum se u najboljem slučaju tiče tek jednog od aspekata iranske vojne moći, s tim da je rok trajanja ograničen. Islamska država (IS) može gubiti teritorije, ali zajedno sa drugim grupacijama biće izvor terorističkih prijetnji još mnogo godina. Sudbina miliona izbjeglica nije samo humanitarna tragedija već i ekonomski i strateški teret za zemlje regiona i Evrope.
Za to vrijeme, Evropa se suočila sa velilikim brojem ozbiljnih izazova, uključujući rusku agresiju u Ukrajini, Bregzit, rast populizma i nacionalizma, kao i slab tempo ekonomskog rasta. Poseban problem je Turska kada se uzme u obzir njen rastući antiliberalizam unutar zemlje i promjenljivo ponašanje na međunarodnoj sceni. Činjenica da su se sirijski Kurdi pokazali kao najbolji partneri Amerike u borbi protiv IS-a dodatno usložnjava varijante spoljnopolitičkih odluka koje tek treba donijeti.
Stabilnost u Istočnoj Aziji je pod prjetnjom zbog uspona Kine i njenih strateških ambicija, zbog razvoja sjevernokorejskig nuklearnog i raketnog balističkog programa, a takođe i zbog velikog broja osporenih morskih i teritorijalnih pretenzija. U Južnoj Aziji obnovljene su tenzije između Indije i Pakistana, suparnika sa atomskim oružjem i dugom istorijom konflikata. Isto tako je neodređena i budućnost Avganistana u kome se za više od decenije međunarodne umiješanosti i pomoći nije pojavila efikasna i sposobna vlada i u kome se nije uspjelo u slamanju talibana i drugih naoružanih opozicionih grupacija.
Bliže SAD, u naftom bogatoj Venecueli, primjetan je veliki broj znakova neuspjele države. Kao i u mnogim zemljama Afrike, koje pate od mješavine loše državne uprave, sporog tempa ekonomskog rasta, terorizma, građanskih ratova ili svega toga zajedno. A na globalnom nivou praktično nema pravila i sistema kažnjavanja za neodgovorno ponašanje u različitim važnim oblastima, od kojih je najvažniji sajber prostor.
Preizborna kampanja nije isto što i vođenje države, a ipak je tokom svoje Tramp uvećao broj teškoća koje ga čekaju. Nastupvši na platformi “ Amerika , prije svega”, Tramp je kod američkih saveznika izazvao zapitanost o smislu daljeg oslanjanja na Ameriku. Očigledna smrt Transatlantskog partnerstva izaziva u Azji i Južnoj Americi nemir zbog prognozirane američke politike - na primjer, da li će se SAD i dalje zalagati za razvoj globalne trgovine ili će preći na stranu protekcionizma. Meksiko, koji je dobio posebno mjesto u Trampovoj kampanji, očekuje puno problema koji se tiču trgovine i imigracije.
Budući predsjednik i njegovo okruženje naći će se u situaciji koja zahtijeva brzo donošenje odluka u vezi sa svim nabrojanim pitanjima i problemima, ali će za njih biti bolje da ne žure. Sada, i u predstojećim mjesecima, prioritet mora biti kompletiranje kadra u novoj administraciji. Treba popuniti 4.000 pozicija. Osim toga, nova administracija moraće da nauči da radi u kolektivu i sprovede reviziju današnje politike prije nego što se odluči na nove mjere. Mnogo pažnje biće dato prvim 100 dana nove administracije, na njihovim osnovama gradiće se dalja očekivanja. Ali nema ničeg magičnog u prvih 100 dana od 1460 dana predsjedničkog mandata. Bolje je sve uraditi kako treba, nego sve uraditi za jedan dan.
Vlade drugih zemalja postupiće mudro ako ne budu samo posmatrale u očekivanju da se formira nova američka administracija. Savezničke zemlje treba da razmisle šta mogu da učine za zajedničku odbranu. Oni mogu razmijeniti ideje kako voditi poslove sa Rusijom, Kinom, IS-om, Sjevernom Korejom i Iranom. Osim toga, mogu se zamisliti nad time kako najbolje zaštiti i razvijati globalnu trgovinu bez novih sporazuma sa SAD. U ovo novo vrijeme ravnoteža između svjetskog mira i haosa biće određivana ne samo djelovanjem Amerike, već i u sve većem stepenu onim šta su spremne da učine druge zemlje saveznice SAD.
Bonus video:
