Sirijski pobunjenici, koji su se nalazili na prvoj borbenoj crti, dobili su u lipnju 2013. od SAD-a prvo teško naoružanje nakon što je tadašnji američki predsjednik Barack Obama donio odluku da im se to isporuči, budući da je armija režima Bashara al-Assada u borbi koristila klor kao kemijsko oružje. To je konvencijama zabranjeno u ratu, jer gasoviti klor nadražuje sistem za disanje i sluzne žlijezde, a u većim količinama izaziva smrt. Od veljače 2016. Sirijsko-američko udruženje ljekara dokumentiralo je 109 napada klorom od početka rata 2011. godine. Objavljeno je, također, i da je sirijska vlada koristila klor protiv civila u naseljenim mjestima u najmanje osam navrata od 17. studenog do 13. prosinca 2018. godine i tada je u napadima ubijeno devet osoba, uključujući četvoro djece, dok je najmanje 200 povrijeđeno. Jedan napad klorom na grad Sarakeb južno od Alepa 2019. godine istraživala je Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW), u čijem izvještaju je navedeno da su istražitelji ispitali svjedoke, analizirali uzorke s mjesta događaja, ispitali simptome koje su prijavili žrtve i medicinsko osoblje, kao i satelitske snimke kako bi donijeli zaključke. Tada nitko nije poginuo, ali su deseci ljudi izbačeni iz stroja, bili liječeni zbog simptoma kemijskog trovanja, uključujući mučninu, iritacije oka, otežano disanje, kašljanje, gušenje.
Gdje su sada velike količine klora, ali i drugih borbenih sredstava koja su koristile obje strane u građanskom ratu, nakon što je svrgnut Assadov režim i vlast u Siriji preuzela prelazna vlada? Teško je izračunati koliko toga je i gdje ostalo, ali jedan od prioritetnih zadataka nove vlade bit će da se taj arsenal što prije stavi pod kontrolu. Jer, osim terorista, njime bi se mogle koristiti (negdje se već i koriste) etničke i vjerske skupine, Kurdi su već pod oružjem, a susjedna Turska ih smatra neprijateljima, doduše, Turci koji drže dio na sjeveru Sirije najavili su da žele pomoći u stvaranju sigurnosti u toj zemlji, ali im je prevažno sprečavanje kurdskih snaga da prošire svoj utjecaj. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan rekao je da bi Turska čak mogla pokrenuti novu ofanzivu na sjeveru Sirije kako bi stvorila nove bezbjedne zone duž svoje granice i da će s novom vladom u Damasku, kao i sa novoizabranim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom, razgovarati o mogućem povlačenju preostalih američkih trupa iz Sirije. Naime, Amerikanci su ranije imali relativno veliki borbeni potencijal u Siriji koji se, naročito u prvom Trumpovom predsjedničkom mandatu, smanjivao, a sada je na sirijskoj granici s Irakom i Jordanom jedan njihov garnizon sa oko 900 vojnika i naoružanjem.
Činilo se da je glavna pokretačka snaga HTS-a njegova džihadistička ideologija umjesto revolucionarnog zanosa, što je u ono vrijeme bilo u suprotnosti s glavnom pobunjeničkom koalicijom pod sloganom “Osloboditi Siriju”. To je vjerojatno bio razlog da se lider skupine Abu Mohammed al-Jolani 2016. javno ogradi od Al-Kaide, rasformira Džabhat al-Nusru i osnuje HTS, ali se pretpostavlja da se radikalni dio pobunjenika nije odrekao ideologije ubijenog lidera Osame bin Ladena i da bi zbog toga mogao praviti problem u tranziciji. Izgleda da su zbog toga mnoge zemlje i Ujedinjeni narodi označili HTS kao terorističku organizaciju i nije jasno kako će vladati i naročito tko će i kako izvan Sirije utjecati na prelaznu vlast. Najvažnije je da situacija u Siriji bude politički stabilna, jer će se jedino tako omogućiti uvjeti za njenu obnovu i uspostavljanje države slobode, jednakosti, vladavine prava i demokracije. U stabilnoj zemlji koja će se obnavljati bit će omogućen i povratak oko šest milijuna sirijskih izbjeglica, od kojih je polovina u Turskoj, ali ih ima i u Libanonu, Jordanu, Iraku, pa i u Njemačkoj.
Bonus video:
