“...nijedan slobodan i pošten građanin nije stradao“. (Duško Marković koordinator i potpredsjednik)
Vlastodršci obično dugo govore a malo šta kažu. Ipak, omakne im se pokatkad. I sigurnim glasačima valja štošta poručiti. Mada im isti sve odobravaju. Badava li su upregnuti i pouzdani. Nije greda i kad ih onako sputane uzdama korupcije i privilegija, ucijenjene radnim mjestom itd. slobodnima i poštenima nazivaju. Istina, malo je ko od njih stradao ili uhvaćen. Ako je nekome DPS ambijent i način akumulacije kapitala i privređivanja, u okviru podzemlja i slobodne trgovine, skratio ovozemaljsko bitisanje - taj nije bio pošten. To je sve što DPS država ima da kaže po tom pitanju. DPS poštenje, kako ga god baciš, dočekuje se na noge.
U osvit 16. oktobra valja se podsjetiti na osnovno načelo demosocijalista. Parola, kojoj smo zahvalni što imamo državu i k vječnosti koračamo - poštenje se zove. Što se pošteno rodi, vrijeme ne ispravi. Inžinjeri naših duša, otpočeli su, nastavili i završiće kao pošteni. Poštenje njihovo je nemjerljivo. Ne zato što je veliko, nego što ga nema. Od njega ipak, ex nihilo, sve počinje. Pranačelo je vladavine i posvećenosti Milovih socijalista - njim se sve dokazuje, a ono ničim.
Neka im je prosto
Vizionarima poštenja mora se gledati kroz prste. Što se krađe tiče, to je kao što znamo stvar percepcije. Ono što zavidljivcu izgleda kao krađa - prvi, drugi, ili svih deset i po miliona - poštena je zarada ili nadoknada za propuštenu dobit. Koliko su tek izgubili kao komunisti. Pa će neko zabraniti nezaposlenom Milovom bratu da zguči koju paru za crne dane.
Dok sudovi ne rade a tužilaštva izviđaju - poštenje caruje. Već smo govorili, izvikana pravna država je evropski izum, neophodan zapadnim demokratijama, ’đe vlast usljed čestih mijena, može doći u pogrešne ruke. Ukratko, tamo gdje nema poštenja. Ako i ima poštenja i patriota, ne umiju oko sebe okupiti dovoljan broj svjedoka. Državotvorno opredijeljenih, pouzdanih i poštenih.
Jedan takav (poštenjačina i glasač) pojasnio mi je, ranih 90-ih, svoje fundamentalno patriotsko i državotvorno stanovište: „Viđi, i mi bi krali da smo na njihovo mjesto“ - reče uz stidljiv smiješak. Svo troje đece mu rade u državnoj službi, mada bijahu kameni i nezainteresovani đaci. Za njega je ovo dobra i bezbjedna država.
Ipak, ne treba ni za trenutak sumnjati da će taj znati kad je trenutak da promijeni stranku i čuvara poštenja. Zasad, procjenjuje, još nije kucnuo čas. Držali se dobrotvora Konjevića, sad su kod Vujice-siguran korak.
Prezrena filosofija i Baruh de Spinoza
Zaista, DPS i njihove glasače i trabante, ne zanimaju evropski mudraci ni filosofi utemeljivači moderne Evrope. Badava još u XVI vijeku (Baruh de Spinoza) naučavaše da je jadna država koja se zasniva na poštenju. Država je zgodan izgovor, ali im je poštenje na prvom mjestu. Sve drugo je sporadična i nevažna priča, ljudi su od svoga posla - samo da poštenje održe na vlasti. Pak su na vrhuncu svoje moći napravili odlučan korak i postali milioneri u dolarima.
U državi se, ničim izazvan, pojavio manjak. Ne sjekiraju se stoga - staro pravilo - ko krade, taj i laže, i dalje važi. Kad se već lažemo, zašto onda krađu i zgrtanje miliona, ne bi nazvali sigurnim korakom? I patriotizmom. Još manji je problem pomenutom DPS glasaču da, sa sve familijom, glasa za stabilnu i bezbjednu vlast - makar još ovaj put. Poštenje je, rekosmo li, u pitanju. Ako im je halalio krađu - zašto ne bi i siguran korak.
Već ga vidim međutim - kada manjak u državi preraste u bankrot - kako se ježi i dovodi do usijanja svoj bunt na lopovsku vlast. Tada će svojom argumentacijom zasjeniti prerani kukurijek dičnog etno ljevičara, potonjeg „država svima“ reformatora - Ranje naime. Neće ni čekati sljedeće izbore, jer neće dozvoliti da poštenje strada. Dići će opet AB revoluciju. Na čijem čelu će biti koordinator Duško Marković. Kolariću, paniću...
Bonus video:
