Otvoreno pismo glavnom uredniku VIP Reisemagazina Dirku Jacobsu
Poštovani uredniče, tek nakon što ste sa grupom novinara iz Vaše zemlje napustili Ulcinj, lokalna Turistička organizacija obavijestila je javnost da vam je bila domaćin dva dana. Ulogu vodiča, prilikom obilaska Valdanosa, Starog grada i Ade Bojane, preuzeli su predstavnci Nacionalne TO, koji su Vas upoznali sa pojedinostima i istorijom lokaliteta. Ne sumnjam da ste ostali impersionirani ljepotama grada, ali sam kao kolega i čovjek koji živi tu, dužan da nešto pojasnim, rizikujući da od osvjedočenih patriota koji su svjesno ratovali za mir a nesvjesno krali za dobrobit cijelog društva, budem proglašem špijunom i antidržavnim elementom. Ne znam da li kancelarka Merkel i njeni ministri u svakom kritičaru vide krvnog neprijatelja sa ličnim animozitetima, ali u našoj demokratiji to je pravilo, a i poželjno je. I nemojte da imate iluziju da naše Vlade padaju zbog novinskih tekstova ili nekakvih afera tipa Votergejt. One su sve redom bile zdrave i nijesu imale epileptične napade poput drugih vlada u svijetu.
Krenimo redom...
Kako smo obaviješteni, došli ste u Crnu Goru da biste pisali o elitnom turizmu i hotelima sa pet i više zvjezdica. Toga u Ulcinju, kao što ste vidjeli - nema. Poveli su vas u Valdanos da bi vam pokazali čega ima - neponovljive i vjekovima netaknute ljepote prirode. Nadam se da se slažete sa mnom da Vam vodič u Valdanosu nije ni bio potreban jer Vam je bajkovita uvala rekla sve. I slažem se sa Vama da o tome treba pisati. Ne znam da li su Vam rekli za sumporne izvore u uvali za koje se interesovao i Nikola Tesla i ne znam da li su Vam ispričali legende o vilama koje su noću pjevale neustrašivim ulcinjskim pomorcima koji su tu pristajali svojim brodovima. Vjerovatno su vam rekli da se na rtu Mendra nalazi jedini svjetionik u Crnoj Gori koji ima svjetionačara. Možda su Vam pojasnili i kako je Vilina greda ponijela ime. Vaš E. M. Remark je u Trujmfalnoj kapiji rekao kako uvijek male stvari pokazuju kakvo je stanje, velike nikad. „Velike leže suviše blizu dramatičnog gesta i zavođenja u laž”, napisao je. Zato vjerujem da Vam je kapija na ulazu sa velikim znakom „STOP“ otkrila da postoji i druga strana medalje. Vodiči Vam sigurno nijesu mogli objasniti zašto kapija i zašto „STOP“ na ulazu u jednu od najljepših uvala na Jadranu. Ali eto, ta sitnica mogla je da Vam kaže sve - uvala je već decenijama zarobljena baš kao i turistički grad u kome, kao što ste vidjeli, nema čak ni hotela sa pet zvjezdica. Možda su Vam rekli da u uvali ima 18.000 stabala maslina koje niko ne obrađuje već četiri decenije, ali sumnjam da su mogli da Vam objasne zašto je to tako. Nijesu Vam rekli da Vlada neće stoljetne masline da vrati bivšim vlasnicima jer im je, kako tvrde naši ministri, prilikom oduzimanja imovine isplaćena pravična naknada - kvadrat zemljišta pod maslinom plaćen je 1,07 dolara, a jedan korijen masline 59,74 dolara. Ne treba biti istraživački novinar da biste tu utvrdili stepen pravičnosti. A onima koji su živjeli od njih, masline su uzete radi gradnje vojne baze, koje, kao što ste vidjeli, tamo niđe nema. Da sprdnja dobije na težini pobrinuli su se i lokalni političari koji su u parlamentu jednoglasno odlučili da sada Vladinu imovinu vrate bivšim vlasnicima. I ne samo što su donijeli odluku koja u državi i van nje ama baš nikog ne obavezuje, nego i danas ljubomorno čuvaju uspomene na nju, predstavljajući je kao reper vaskolikog patriotizma.
Poveli su Vas potom i u drevnu tvrđavu, prebogatu istorijsku i kulturnu riznicu grada staru dva i po milenijuma. Ispričali su vam vjerovatno da je tu robijao i Migel De Servantes, tvorac legendarnog Don Kihota i to potkrijepili činjenicom da je njegova junakinja Dulčineja dobila ime po Ulcinju koji se u to doba zvao Dolcino. Pokazali su Vam muzej, Trg robova i Kulu Balšića u kojoj je živio čuveni reformator Talmuda Sabataj Cevi, koji je po dolasku u Ulcinj prihvatio islam prezvavši se u Mehmet efendiju. Vidjeli ste uske ulice i tipske kuće, predivne restorane, Dvore Balšića i Palatu Venecija. I opet se slažem sa Vama da bi impresije iz Starog grada trebalo prenijeti njemačkoj javnosti. Ono što Vam nijesu rekli jestre da lokalne vlasti u kontinuitetu vode računa o tvrđavi, pa skoro kao ona vaša u Berlinu. Vodovodna, kanalizaciona i telefonska mreža prilično je dotrajala baš kao i javna rasvjeta koja često ne radi noću, a da postoji i druga strana medalje vjerovatno ste primijetili po kaldrmi koja je u većem dijelu grada više nego loša. Možda se i neko od vodiča sjetio da Vam kaže da postoji mogućnost da tvrđava bude upisana na listu svjetske baštine UNESCO-a. Međutim, sigurno ne bi znao da Vam objasni zašto država tek danas hoće Starom gradu da kupi kartu za UNESCO, ako su Venecijanske odbrambene tvrđave između XV i XVIII vijeka, o kojima je riječ i koje čekaju na upis, ovdje već stoljećima.
Na kraju su Vas poveli na Adu Bojanu, gdje Vam kao ni u Valdanosu, nijesu bili potrebni vodiči. Čarobni krajolik sigurno Vas je ostavio bez daha i slažem se da i o toj rajskoj ljepoti treba da izvijestite Vašu naciju. Vidjeli ste magične zalaske sunca, a vodiči su Vam sigurno napomenuli da su se do početka krvavih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, na Adi odmarali uglavnom Vaši sunarodnici. Kazali su Vam i da nudističkim naseljem gazduje Ulcinjska rivijera, koja je gradila ona mjesta na primorju koja ste obišli i koja danas imaju i elitni turizam i hotele sa pet i više zvjezdica. To vam nijesu rekli kao ni to da država prema Rivijeri baštini isti odnos kao i prema gradu - maćehinski. To je jedini naš hotelijer koji ni imovinu ne može da upiše na sebe i to je ta druga strana medalje. U sastavu Rivijere bili su i Vašim sunarodnicima omiljeni hoteli Jadran i Galeb. Ostaje žal što Vas vodiči nijesu poveli na mjesta gdje su nekada bili ti velelepni objekti, ali ne bi znali da Vam objasne zašto ih danas nema. Duga je to priča da biste njome zamajavali vašu javnost.
Na kraju, žao mi je što se vodiči nijesu sjetili da Vas povedu do Solane. Znate, to je jedina fabrika soli u državi. Imamo mi tamo danas i pataka i gusaka i flamingosa. I samo jednu stranu medalje, onu drugu.
Bonus video:
