Doba tranzicije, raznoraznih prevrata, otkaza, zatvaranja fabrika i svih čuda, dugi niz godina, dovedoše mnoge tamo odakle sve kreće - Zavod za zapošljavanje. Pa odatle jedna dobra većina nije ni tamo ni ovamo.
Čemu onda čuđenje da se svi razbole od stresa. Taj stres postade kao privjesak manje više svima, a najviše najbrojnijim - nekadašnjoj radničkoj klasi. Upravo oni koji su bili snaga i stub, pokretači lijepog i naprednog, živjeli su od svoga rada i stvarali za sebe i svoje porodice. E sada dođe vrijeme da ti isti imaju samo brojeve đe god se okreneš. Broj u Zavodu, broj u PIO i, na žalost, broj parcele na Čepurkama. Svi se snalaze kako znaju i umiju, a trpi se jer čovjek nije nikad sam u nekoj muci, uvijek ima društvo. Duge godine rada i stvaranja, očekivanja i nadanja da će se moći pristojno živjeti u penziji, pale su u vodu, jer su penzije sve samo ne za pristojan i bezbrižan život za mnoge penzionere. A kada dođe vrijeme bolesti i prinudne mirovine, e onda nastaje pakao za mnoge.
Tada treba poći u banke, tražiti kredit za opstanak i realizaciju svega onoga što vihor života donese i - opstati. I tu su klasifikacije i brojevi za određenu grupu penzionera i invalida, tj. provjera zdravstvenih kartona kod izabranih ljekara. Odakle im to pravo da vrijeđaju na taj način i određuju aršine kome će koliko kredita dati? Zašto su onkološki pacijenti degradirani počev od saopštavanja same bolesti borbe za opstanak i ostanak na zemlji. Te iste banke posluju i opstaju upravo od nas klijenata od kojih su mnogi primali l.d. preko računa istih.
Zar je zdravstveni karton garant za iznos kredita? Zar nisu klijenti u penziju nešto stvorili za života i aktivnog rada ili moraju prodavati imovinu i preživljavati?... Ko garantuje svima ostalima da će preživjeti sjutrašnji dan, koji je to pečat ljekara koji to može potvrditi i dati garanciju? Neka se svi bankari preispitaju i porazgovaraju sa samima sobom, ostave cifre po strani i budu realni jer nikad se ne zna koga će dopasti ECI, PECI, PEC.....
Neka se potrude da budu vjetar u leđa i podrška za sve one koji im dođu na vrata, jer da nije klijenata ne bi ni njih bilo. A bolest ne bira, ona sama dođe i prođe.
Suzana JOVIĆEVIĆ, pacijent br. ****
Bonus video:
