Bacimo li nasumični pogled na listu od 41 zahtjeva, osim onog o okončanju trošarina na gorivo, vidjet ćemo da je na toj listi mnogo toga što i nas tišti i što bismo i sami potpisali, ako već nismo spremni na akciju To što se događa u Parizu i Francuskoj te prijeti da se prelije u ostatak Europe, ti žuti prsluci, kao da ne zanimaju nikoga u Hrvatskoj, a trebalo bi. Osim imbecilne teze da oni koji nasrću na francuske nacionalne simbole čine isto i jesu isto što i pripadnici ISIL-a koji se eksplozivom obračunavaju s antičkim spomenicima u Palmiri, u hrvatskoj javnosti, osim izvještaja o neredima i nemirima, štetama i žrtvama, malo toga se zna o prosvjedima koji se sve više zahuktavaju. To da je cijena goriva bila povod pariškom ustanku, za naciju koja se zbog istog usudila zaustaviti par automobila u kružnom toku, maksimum je pokazanog interesa. Skretanje teme isključivo na vandalizam i huliganizam ni u Francuskoj ni u Hrvatskoj nije slučajno.
Tko stoji iza “Žutih prsluka” i kakva je njihova politička platforma, žele li njezini protagonisti vojnu diktaturu ili demokratizaciju društva? I zašto se francuski predsjednik E. Macron toliko uplašio tog fluidnog pokreta bez vođe, ideologije i organizacije te reterirao i odustao od glavnog povoda za izbijanje nereda, povećanja trošarina na gorivo? I zašto sad to ne zadovoljava prosvjednike već nastavljaju dalje?
Žuti prsluci pokazali su da je moguće spontano organiziranje ljudi sklonih različitim političkim opcijama putem društvenih mreža i njihovu spremnost na djelovanje protiv svega onoga što ih tlači, pljačka i obespravlja. Ima tu radnika, studenata, umirovljenika, nezaposlenih, svih onih čiji je bijes rastao godinama i desetljećima i sada eksplodirao. Taj bunt je i socijalni i politički i moralni, a glavni ciljevi koje su istaknuli Žuti prsluci itekako su bliski i golemoj populaciji obespravljenih i ugroženih u Hrvatskoj.
Bacimo li nasumični pogled na listu od 41 zahtjeva, osim onog o okončanju trošarina na gorivo, vidjet ćemo da je na toj listi mnogo toga što i nas tišti i što bismo i sami potpisali, ako već nismo spremni na akciju. Minimalna plaća od 1.300 eura, nema mirovine ispod 1.200 eura, maksimalna plaća 15 tisuća eura, stvaranje radnih mjesta za nezaposlene, rješavanje problema beskućnika, odlazak u mirovinu sa 60 odnosno 55 godina života za one koji su obavljali teške poslove, povećanje invalidnina, ograničavanje cijena najma stanova i osiguravanje smještaja pogotovo za studente i privremene radnike, isti sustav socijalne skrbi za sve, zaustavljanje zatvaranja malih prijevoznih linija, poštanskih ureda, škola i rodilišta, najviše 25 učenika po razredu u osnovnim školama, ukidanje doživotne naknade za predsjednike...
Bez obzira na one koji su se infiltrirali i koji za svoje ciljeve žele zloupotrijebiti “Žute prsluke”, vidimo da njihova suština nije rušenje spomenika i razbijanje izloga već pravednija raspodjela društvenog kolača. “Dok Macron i njegova vlada govore o kraju svijeta, mi govorimo o kraju mjeseca”, definirao je jedan od sudionika suštinu ove pobune, pobune koja u nas nema gotovo nikakvog odjeka.
Čekaju li to naši obespravljeni, svi oni koji svakodnevno pakiraju kovčege i odlaze u potrazi za poslom i boljim životom na taj isti zapad, da pređu granicu i shvate kako im nema druge nego li da i sami odjenu žute prsluke?
(novilist.hr)
Bonus video:
