Nazvali su ih zviždačima. Ružno ime. Meni odvratno. Kao i ona: samohrana majka, ili raspuštenica. Užas. Ali naviknem se, tolerišem, trpim.
Prije gospođe Pobrić, mjesecima je jedan zviždač upozorava na probleme sigurnosti i neispravnost vozova koji se puštaju u saobraćaj. Da ne ulazim u detalje i širim priču, sve se svelo na Oni protiv njega. Za mene su to nevjerovatne, nepojmljive stvari. Zar je moguće čovjek sa dugogodišnjim iskustvom, upravo na bezbjednosti i sigurnosti vozova, da iznosi neistine? I zar je moguće da svi (ili gotovo svi) oko njega ćute ili iznose neistine? Zar je moguće da nema nikog u ovoj državi, ni jedne nezavisne, kompetentne institucije koja bi utvrdila pravo stanje i ko govori istinu? Ako nema, zašto nisu angažovali nezavisnu ekspertsku komisiju sa strane? Milion nekih zašto i kako, a odgovora - nema.
A onda se pojavi gospođa Pobrić. Zašto nije ćutala, nijemo posmatrala sva naša umijeća i snalaženja, da se zaobiđe procedura, da se završi posao, da se stekne korist...? Zašto nije bila tako jadna i bespomoćna da oćuti, ne jednom, ne tada, nego i sto puta ako treba? Kako smije ona da iznosi u javnost istine i činjenice, da je neko nešto tamo radio za sebe, a o trošku javnog preduzeća, tj. građana? Da li mogu stvari iz domena opšteg interesa građana da budu privatna stvar jednog hotela u konkretnom slučaju i da se ne tiču građana? Da je riječ o ličnoj stvari hotela i osoblja koja nema dodirnih tačaka sa interesom građana, onda bi to bila lična stvar hotela, firme, i iznošenje detalja u javnost moglo bi da povlači odgovornost i sankcionisanje.Ovako, privatni interes nekog hotela ne može biti iznad interesea građana i interes hotela je da i građani znaju za to. Ako se ne bi tako radilo, ako bi važilo pravilo apsolutne tišine i zaštićenosti svega što se dešava u tom hotelu, pa i na uštrb građana, onda bi se moglo zaključiti da taj hotel namjerno i u kontinuitetu dozvoljava radnje na štetu građana. A samim tim ne radi u interesu građana i države, već u interesu korumpiranih pojedinaca. I zato bi gospođa Pobrić trebalo da bude nagrađena a ne otpuštena, nameće se logičan zaključak. E sad, problem je, navodno, u tome što je ona dostavila te “povjerljive“ informacije predstavniku opozicije, a ne vlasti ili države. Ali informacije su dospjele u javnost, što je i bio cilj. Pa zar je onda bitno da li su date opoziciji ili vlasti? Računam, ako je nešto u interesu građana, onda bi trebalo da su srećni, i opozicija i vlast, što je takva informacija dospjela do javnosti. Jer, štiti se interes javnosti, građana, ne pojedinaca i interesnih grupa, zar ne? Ili sam neobaviješten, biće.
Ako se sve završi na ovome, ako ovo dvoje zviždača ostanu bez posla i snose posljedice zbog djelovanja u javnom interesu, to će biti znak da ovo društvo klizi u sunovrat i anarhiju. Neće pomoći ni osmijesi američke ambasadorke u Crnoj Gori, ni izrazi podrške predstavnika EU i NATO, neće biti dovoljan argument ni to da smo „najbrže rastuća ekonomija Zapadnog Balkana“, ma niko nas neće spas'ti, sve će biti uzalud. Jer narod neće biti slobodan. A onda gube smisao i izbori, priča o napretku i demokratiji, obična farsa.
Postavlja se pitanje: koliko je samo takvih hotela u Crnoj Gori, gdje se događaji odvijaju u tajnosti, o kojima javnost „nema pojma“. I koliko je ćutača, i „nijemih“, i „nagluvih i slabovidih“, pred kojima se sve to dešava. A onda postaje jasnije i kako je toliko crnogorskih preduzeća i firmi uništeno, opljačkano, zatvoreno, a da skoro niko ništa nije vidio nit čuo. Rijetko da je neko kriv, skoro da nema odgovornih. Ima samo zaslužnih, za sve dobro i sve loše, a njima samo dobro. Zna li iko gdje odoše 131 milion eura (oko 170 sa kamatama) koje je Vlada garantovala KAP-u? Zašto se ne potrošiše u investicije, pa da je prosto? Zamislite tog apsurda: neki koji su tada bili na menadžerskim pozicijima u KAP-u i „ništa čuli ništa vidjeli“ i danas su. Ili su uz velike otpremnine otišli da rade u državne ustanove, ili imaju svoje firme, svejedno. Neko pak, ko je upozoravo na štetnost dugogodišnjeg ugovora o prodaji aluminijuma i koji je za sve to vrijeme predstavljao ovu državu u svijetu na najvećim konferencijama i događajima nema nikakav radni angažman u Crnoj Gori. To su činjenice, to je naša realnost. Ljudi koji imaju svoje Ja i hrabrosti da rade u opštem interesu i u korist ove države, poput primjera ovo dvoje zviždača, ne smiju biti žrtve, moraju biti zaštićeni i podržani. Ako opozicija ne učini to, ako već neće vlast i država, nema šta da traži na izborima. Bolje da ni ne izlazi.
A što reče jedan političar: za poštenje je potrebno i malo slobode. Ali ako se to naše poštenje svelo na pojedince zviždače, koje nema ko da zaštiti, koje diskvalifikuju i ostavljaju bez posla, daleko smo mi od prave slobode. A bez slobode nema ni promjena, pa ni demokratije.
Bonus video:
