Brojni narodi picajzli i štrebera ne mogu da shvate odakle Crnogorcu toliko talenta, odakle mu snage i hrabrosti da često ide protiv struje. Odgovor je prost. To je zato što crnogorski heroj i heroina nikad nisu bili okrenuti ovozemaljskom, već su gledali neprolazna obzorja duha kojim će se odvojiti u odnosu na komšiju i ostaviti trag u istoriji, makar ih to koštalo u ovom prolaznom cirkusu koji zovemo život.
Jel' ovo jasno? Jeste. Pa kako onda preko noći crnogorski ljudi postaše toliko osjetljivi na pare? Narod okrenut slobodi, otečestvu i desetercu naprasno se toliko prozapadnio da se larma diže oko skromnih iznosa tzv. državnih para, kojima dušebrižnici tepaju „naše pare“.
Neće na dobro izaći tolika okrenutost materijalnom. Ima li crnogorski čovjek drugih briga osim da pazi da li je ministar Brajović, recimo, potrošio hiljadu državnih eura za partijski ketering u hotelu Ramada, ili ko je kupio deset pakli cigarilosa.
Je li to suština demokratije? Da finansijski staljini preže od kase do kase, ubolešćeni kompulzivci broje pare i provjeravaju procenat sipine farbe u rižotu vicepremijera? Kakvo je to došlo vrijeme, progona i žbirova? Kome odgovara psihoza straha koja se širi i parališe protok novca, a zna se da je prvi simptom krize kad pare stanu i zmija uđe u novčanik.
Evo zamisli, čitaoče, situaciju. Vidiš ministra Ivana Brajovića i ekipu u hotelu. Recimo i da ih uhvatiš u krađi ćevapa, kako jedu o tvom trošku. Znaš da su mlada partija, znaš da nemaju budžetsku pomoć. Umjesto da im pustiš poznog Elton Džona i zakriliš zavjese da sastanče na miru, ti kopaš po paragon blokovima, brojiš flaše mineralne i sve to fotokopiraš.
Umjesto da sjedneš u ćošak i slušaš šta nova inpendentistička frakcija nudi, odlučio si da im brojiš zalogaje. Kao da ikoga normalnog briga. U budžetu je ostalo još milijardu i po eura, i ako jedan ministar ne može da odluči o makar hiljadu, onda bolje i da nije ministar. Neka bude vratar. Vežimo mu ruke, neka se osjeća kao posljednje govno bez prava da potroši i neka mu pazuh uvijek bude vlažan od neprijatnog osjećaja da ne smije zavrnuti turu.
A kakav je rukovodilac koji nema para da plati? Napet, nesiguran, nikakav. Ako najviši predstavnici države, poput Brajovića, nemaju amin da potroše mimo nabubanih briselskih pravila, onda će se svesti na svoje plate koje nisu sjajne, i dobićemo metiljave vođe. Snaga je u samopouzdanju, a samopouzdanje u reprezentaciji. I zato je važno da uvijek imaju fiskalnu sigurnost, i ne razumijem pomamu oko žuraje u Ramadi.
Znam da bi mnogi voljeli da Socijaldemokrate nisu održale taj skup. Da jednoj bejbi partiji ukinemo pravo na finansijsku sisu. Valjda je raznim zviždačima, jodlerima i majstorima drombulje potaman da Brajović iz svog džepa plati, pa da tog mjeseca živi od vazduha i na sjednice vlade dolazi gladan kao vegan. Onda bi se jednog dana skljokao i kola hitne pomoći morala bi da dođu po njega.
Opet bi se trošio benzin plaćen iz budžeta, infuzija, igle i komprese, glukoza, amonijak. Dakle, trošak, jer podsjetiću, kad je jadničak DF htio protest Hitna im je tražila sto eura na sat, pa mogu da zamislim koliko bi globili ove šminke iz vlade.
Kad se sve sabere, Brajović gladan, hipotetički, košta više od Brajovića sitog. Svaki ministar organizuje partijski skup o državnom trošku preventivno, da ne bi pao u nesvijest od gladi ukoliko bi skup platio iz svog džepa.
Idemo dalje. Ako NN ministar uzima iz državne ćese, pametno je da čupne sa obnovljivog izvora. Recimo, Željeznica Crne Gore, koja po cijeni od dva eura dnevno preveze mnogo ljudi od Bara do Podgorice. Za samo par dana voznog saobraćaja šteta po budžet nestaje. I priče više nema. Ali razni voč dogovi bune javnost, pa pravo rasipanje para i energije tek počinje.
Tužilaštvo mora da radi na novom slučaju, samim tim i da izdvaja više za tekuće troškove, toner, spajalice, telefon, burek; javni servis prati specijalne konferencije za medije; ulaže se u priču koja vrijedi taman tri dnevnice na Islandu gdje premijer ima važnijih briga i vodi državu prema Alijansi, prema sočnom zapadu, suštinskom zapadu podignutom na pljački, a ne ovom hiper zapadu u koji vjeruju samo balkanska plemena sa kompleksom niže vrijednosti.
Kad se sve sabere, mislim da funkconer bez tompusa otaljava posao. Zato mu valja omogućiti bar cigarilose, kako bi službu uzdigao do poluboemskog bavljenja sobom iz kojeg će izlijetati kreativna rješenja dostojna velikog naroda.
A ako narod previše misli o novcu, kocka se sa svojom herojskom suštinom. Je li Ljubu Čupiću u rukama bio novčanik? Je li njegov osmijeh dilerski, smijem li da upitam. Ne, gladni ljudi bore se za državu bolje od sitih. Ministar koji uzme iz usta dječaku koji čeka komad salame u obdaništu, zapravo vaspitava mališu da bude Spartak.
Uvaženom crnogorskom mentalitetu nametati nekakve zapadne mentalne blokade zločin je protiv opjevane lokalne čovječnosti. Kao ponosni čuvari socijalističke internacionale i Crne Gore, siguran sam da će Socijaldemokrate preko slasnog ćevapa spremno viknuti - NO PASARAN.
Bonus video:
