Obično cijenu stana određuju faktori poput toga koliko je stan udaljen od vrtića, škole, zatvorenog bazena, parka i šetališta, rijeke, koliko u okolini ima zelenila, da li je blizu pozorište ili opera, botanička bašta, spomenik po mogućnosti “kulturni“ ili hram. Sve to u crnogorskom slučaju, odnosno izuzetku od pravila, pada u vodu ukoliko se na bilbordu pojavi nasmijana relativno poznata pjevačica.
Dakle, nije poenta u gore pomenutim faktorima, već sve kreće od tržnog centra koji se nalazi u blizini i najbitnije stavke po crnogorske prilike, a to je: ko sve živi tu (od poznatih). Bio bi to zaista lijepo naseljen kraj da u njemu zaista žive isključivo ljudi poput osobe koja je bila na bilbordu, ali nažalost nije tako. Što se tiče izgleda tog City kvarta, on je prava slika stanja u glavnom gradu Crne Gore, čista bahatost i beton. Neznanje i provincijalizam umreženi sa kešom.
City kvart, kakav je to poš naziv, potpuno odgovara nadobudnosti naše provincijalne elite. Nema ozbiljne knjižare, ateljea i galerije, ali zato ima kafića, od Plan B, preko Bibiloteka kafea, sve do James Batler paba i Pinta paba koji vrvi od plastike koja je protjerala drvo. Drvo nije in u City kvartu, samo beton.
Nije dugo vremena bilo potrebno da City kvart pokaže svoje pravo lice. Zapaljeni automobili, bombe, pištoljanja i tuče, prebijanja ljudi, pa i djece. Ono što je tu najzanimljivije, baš kao što je kafić u kom se dan ranije desila pucnjava i ranjavanje već sjutradan pun ljudi, isto tako u City kvartu neće padati cijene stanovima ni nakon tuča, bombi i pucnjava. To nisu parametri koji našim kupcima umanjuju vrijednost stana, bitno je pratiti trend i imati viđene i poznate komšije. Ne moraju to biti poznati advokati i ljekari, mogu biti i kriminalci, samo dok su poznati.
City kvart je postao Sin City kvart, sa sitnom razlikom što su zgrade ipak u boji. Više vrijedi jedna stara zgrada u ulici Moše Pijade (sad već bulevaru Ivana Crnojevića) nego cijeli City kvart. I više valja ona jedna ptica što se uvuče u Delta City i zapjeva, nego atmosfera kafića u tom istom centru uz muziku a la TDI radio.
Sad smo svjedoci koliko se uživa u plodovima, u svemu što je izgrađeno i u onome u što je Podgorica pretvorena. Taj novi centar grada, to betonsko ruglo zvano City kvart nema ništa u čemu bi se moglo uživati, nema finih bašti, nema zelenila, pogled, nema čak ni dušu. Samo ispraznost, foliranje i lažni sjaj, baš kao i elita koja je jurnula da se tamo pozicionira i vrlo brzo pokazala kakav to komšiluk čine svi skupa. Gomila nesklada.
Preko puta Delte bješe City kvart, Sin City kvart u koji se ulazi kao u western pab, samo uz oprez i naoružan do zuba. Divan kraj koji može svašta da ponudi ili život da oduzme.
Bonus video:
