Polazeći od smisla i duha, ali i od svijesti o potrebi zaštite crnogorskog kulturnog nasljeđa, shodno članu 2 u vezi s odredbama člana 6, 16, 17 i 36 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, slobodan sam da podnesem Upravi za zaštitu kulturnih dobara, inicijativu o utvrđivanju statusa kulturnog dobra za dolje navedenu kulturnu baštinu - pokretnu i nematerijalnu, čije obrazloženje, u ovoj fazi, ne zahtjeva potpunu elaboraciju, jer su ta djela sastavni dio svijesti, kulture i duha crnogorskog naroda i čine njegovu temeljnu kulturnu prepoznatljivost u odnosu na civilizacije drugih naroda.
1. NEMATERIJALNA KULTURNA DOBRA: CRNOGORSKO OBIČAJNO PRAVO
Kulturološku vrijednost aksiološke naravi među sveukupnom civilizacijom ljudskog roda, kao praiskonska blagodet čovjekova, koja otkriva ontološku prirodu crnogorskog čovjeka i društva jeste crnogorsko običajno pravo, samoniklo i jedinstveno po svojoj prirodi i suštini u sveukupnoj pravnoj civilizaciji, što je prvi put u introspekciji sitema društvene regulacije u svijetu objedinilo moralne i pravne norme u jedinstven sistem zaštite, omogućivši mu da njegova esencija narodnog bića egzistira kroz vjekove. Poznati profesor slovenskih prava i doktor filozofije i pravnih nauka, kodifitkator crnogorskog običajnog prava, dr Valtazar Bogišić, kazao je u svom znamenitom djelu Pravni običaji u Slovena, da je CG, po samobitnosti svojih običaja - narodna i pravna samorodica.
Treba registrovati kao nematerijalno kulturno dobro crnogorsko: nasljedno pravo, roditeljsko pravo, bračno pravo, pravo Kuće, starateljsko pravo, krivično običajno pravo, imovinsko pravo, a među ovim oblastima posebne ustanove: ostojbina, osobina, osobak, očevina, materinsko pravo, umir krvi, tetkinstvo, starješinstvo, nelično imaoništvo Kuće, đevojački živac, Paštrovska bankada, pravo rodovanja, utočište, đevojačka sprema, miraz, Besa (ustanova albanskog običajnog prava i jedna od najuzvišenijih ustanova ljudskog roda), Komunica i komuna, Presijecanje pare, Presijecanje pasa, Gostoprimstvo (Stima) i dr. - ovđe samo naznačeni kao primjeri ustanova iz velikog korpusa crnogorskih običajno-pravnih oblasti. Status kulturnih dobara treba da dobiju crnogorske ustanove: Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog (Kuluk), Narodna kancelarija, Crnogorski Senat, Perjanici i Gvardija (od 1881.), Crnogorski Državni savjet, Ministarstvo, slavni Crnogorski Knjaževski/Kraljevski Veliki Sud (1879-1916).
Posebno treba zaštititi kao kulturna dobra crnogorske pravne spomenike: Zakonik Ivana Crnojevića iz 1482.(Zakon Carski i patrijaršiski), Stega (1796, nenadmašni pravno-politički dokument o državnom jedinstvu crnogorskih i brdskih plemena), Zakon Obšči crnogorski i brdski (1798. - prvi crnogorski ustav u materijalnom značenju), Zakonik Knjaza Danila (1855.), Crnogorske financijalne reforme (1868.), Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru (1888), proslavljene i znamenite pravne spomenike - korpus zakona u oblasti sudske i upravne vlasti - poznati pod imenom Zakonici “Nikoljdanskih reformi” (1902), Trgovački zakonik iz 1910, Kazneni zakonik iz 1906, Zakonike o sudskom postupku u građanskim i krivičnim djelima iz 1905. i 1910., Ljetopis popa Dukljanina, Cetinjski anali, Kotorki statut, Budvanski statut, Dukljansko-zetske isprave, Paštrovske isprave, Crkveno pravo Crnogorske crkve, Zakonik Peja Stanojeva, Vasojevićki zakonik.
2. POKRETNO KULTURNO DOBRO
Kao posebna kulturna dobra od velikog književnog i kulturnog značaja koja treba da uživaju poseban status kulturnih dobara su književna djela neprolazne vrijednosti: 1. Cjelokupna djela Petra II Petrovića Njegoša, uključujući pisma, 2. Poslanice Petra I, 3. Djela Marka Miljanova, 4. Epske pjesme Starca Milije, 5. Djela: Stjepana Mitrova Ljubiše, Radovana Zogovića, Ćamila Sijarića, Čeda Vukovića, Jevrema Brkovića, Branka Banjevića, Mirka Banjevića, Sretena Perovića, Novaka Kilibarde, Sretena Asanovića, Janka Vujisića, Mihaila Lalića, Milorada Stojovića, Nikole Lopičića, Rista Ratkovića 6. Poezija: Vita Nikolića, Dragana Radulovića, Lesa Ivanovića, Janka Đonovića, Radonje Vešovića, Dušana Kostića, Miodraga Tripkovića i drugih 7. Likovna djela: Petra Lubarde, Mila Milunovića, Rista Stijovića, Draga Đurovića, Nikole Vujoševića, Voja Stanića i drugih.
Posebno treba da se zaštiti kao kulturno dobro istorijsko-naučno i umjetničko-književno, djelo akademika: Radoslava Rotkovića, Branka Pavićevića, Pavla Mijovića, Vojislava P. Nikčevića, Danila Radojevića, Mijata Šukovića, Radovana Radonjića i drugih.
Autorsko pravna zaštita književnih djela, rukopisne građe i objavljenih književnih formi je samo jedan vid pravne zaštite autora - pravna (imovinska i krivična) i moralna, koju uživaju svi autori i njihova djela, dok zaštitu i posebni status kulturnog dobra treba da imaju djela od osobite nacionalne i kulturne vrijednosti za duh i samosvijest naroda.
3. NEOPHODNO JE ZAŠTITI KAO POSEBNO KULTURNO DOBRO: crnogorsko gumno i crnogorsku kapu, jer su ovi etnološki i etnografski elementi supstancijalna vrijednost od značaja za identitet crnogorskog naroda, o čemu u našoj etnološkoj i etnografskoj literaturi ima dovoljno studija, rasprava i tekstova.
4. Iniciram, da se kao posebno kulturno dobro (materijalno) deklaratornim aktom Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u posebnom ispitnom upravnom postupku utvrdi kao kulturno dobro, koje je kao takvo egzistiralo, a nije bilo registrovano u tom svojstvu u trenutku kad je srušeno (2012) - Hotel Crna Gora, u Podgorici, sagrađen početkom 1950. kao jedinstveno arhitektonsko djelo znamenitog i legendarnog ahitekte Vujadina Popovića, prepoznatljivo u arhitekturi svjetskog hotelijerstva, čije elemente enterijera i eksterijera su bile odraz duha Crne Gore i crnogorskog naroda, a samo djelo uzor i inspiracija za druga arhitekstonska djela širom svijeta u oblasti hotelijerstva. Urbanistička i arhitektonska građa o tome je sačuvana, postoje zapisi u naučnoj periodici, postoje živi svjedoci, i bila bi velika nepravda da zbog toga što je crnogorska administracija u oblasti kulture “ćutala” da na vrijeme registruje, kao kulturno dobro, ovo jedinstveno arhitektonsko djelo, ne bude barem deklaratorno zaštićen kao takvo za vrijeme svoje egzistencije, što se može, pokretanjem postupka aktivno legitimisanih lica, bilo pred sudom - tužba za utvrđenje (Zakon o parničnom postupku), ili pak u samom upravnom postupku pokretanjem po službenoj dužnosti od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara putem ustanove - prethodno pitanje (Zakon o upravnom sporu), a što bi bilo u skladu s duhom i ciljevima - intra legem, Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koji o ovakvim situacijama ćuti i ostavlja pravne praznine, koje nadomješta interpretativna ustanova - analogia iuris.
Bonus video:
