Prvog avgusta, 1970. godine, urednik unutrašnjopolitičke rubrike Pobjede Dragan Vukčević, saopštava mi odluku redakcijskog kolegijuma:
- Dolazi Tito! Pratićemo ga ti i ja. S nama će ići fotoreporteri Drago Vukčević i Miodrag Ilić Tuč.
Za mene, tada mladog novinara, izazov.
Dragan Vukčević, nenametljiv, temeljit, dobar žurnalista i čovjek; predsjednik Bokserskog kluba Budućnost; igrao je i fudbal…
A Titove posjete je pratio veliki broj novinara; u takvoj konkurenciji, trebalo je biti originalan, imati što drugi nemaju, ništa propustiti. Uspijevali smo.
Ujutro, 6. avgusta, karavela s Titom slijeće na titogradski aerodrom; zatim put za Žabljak, na proslavu tridesetogodišnjice Osme pokrajinske konferencije za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju.
Tito, jedan od najistaknutijih vojskovođa u antifašističkoj borbi, zastaje na divnom tarskom mostu; pokazuje proplanke preko Tare.
- Eno, u onim kućama sam u toku rata boravio - veli - sad je, vidim, tu izraslo mnogo drveća; ovdje sam prvi put saznao da Njemci nešto spremaju…
Trodnevni boravak na Žabljaku; zanimljivi susreti, razgovori. Crnogorski zvaničnici ga upoznaju s pripremama na osnivanju Univerziteta Crne Gore.
- Tako treba stvarati mlade kadrove - podržava Tito inicijativu. - A kod vas posebno postoje uslovi za razvoj turizma, pa infrastrukturi treba posvetiti veliku pažnju, bez toga je nemoguće razvijati privredu, naročito turizam…
…Pjevalo se: Narodna se pjesma ori:/ Dođi, Tito, Crnoj Gori,/ dođi Tito, naš heroje,/ da posjetiš borce svoje./ I da vidiš stare majke,/ crnogorske partizanke./ Davno nijesi kod nas bio,/ Narod te je zaželio./ Dođi Tito, dođi skora,/ pozdravlja te Crna Gora!
Dolazio je petnaest puta. S balkona podgoričkog hotela Radovče, 12. jula 1946. poručuje okupljenom narodu:
- Podgorica je porušena. Gradićemo je svi zajedno, jer je to naša dužnost, jer to zahtijevaju od nas žrtve koje je Podgorica dala! Mi ćemo to učiniti, to vam ja obećavam u ime Savezne vlade… Poznavao je ljude u Crnoj Gori. U Danilovgradu se sreta s Đurom Čagorovićem.
- Đuro, ti ne staraš?! - veli mu Tito.
- Ja ka’ ti, Tito, neću da staram! - reče Đuro.
Sa suprugom Jovankom, na Cetinju, u Narodnom muzeju Crne Gore, Tito s velikim interesovanjem razgleda Stijovićeviu skulpturu Knez Bajko, tipičnu fizionomiju starog crnogorskog ratnika i pametara.
Posjećivao Obod, Industriju građevinskih mašina i opreme Radoje Dakić, Kombinat aluminijuma, Željezaru Boris Kidrič; razgovarao s radnicima.
Za ručkom, u starom dobrom nikšićkom Onogoštu, u prisustvu Đoka Pavićevića i Nikole Kovačevića, Tito kaže:
- Crnogorci su predstavljali jezgro Narodnooslobodilačke borbe. Gdje je god bilo najteže, gdje je bilo stani-pani, ja sam slao Crnogorce…
U Titogradu , 29. decembra 1972, razgovara s političkim aktivom Crne Gore. Veli:
- Ne možemo dozvoliti da vaša Republika sama grca kad joj je teško!
Novu, 1973. godinu dočekao je u miločerskom Maestralu. Tri godine kasnije, 29. maja 1976. Plavim vozom dolazi u Crnu Goru.
- Neka vam ova pruga donese sreću! - poručio je u Baru Tito.
Bio je počasni građanin Berana, a 25. februara 1977. na svečanosti u Titogradu uručena mu je Povelja prvog počasnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
U Igalo je prvi put stigao 27. januara 1975. Smjestio se u “vili Izvršnog vijeća Crne Gore”, na samoj obali; kuća je prije Drugog svjetskog rata pripadala porodici Jovanović. Tokom dvoneđeljnog boravka, opsluživala ga je ekipa sa Svetog Stefana, na čelu s uspješnim direktorom Vladom Mitrovićem. Tito je poslije večere volio da gleda filmove, naročito kaubojske i ratne. Direktor Mitrović peo se na kamin u dnevnoj sobi; postavljao i skidao filmsko platno.
Jovanka Broz otvara u Novom raskošnu izložbu cvijeća.
- Ovo je zaista divna izložba cvijeća - rekao je Tito. - Želim da i ubuduće produžite sa čim više uspjeha gajenje i izlaganje cvijeća…
Sa suprugom Jovankom priređuje ručak za pisca Dušana Kostića, slikara Aca Prijića, vajara Luku Tomanovića…
- U Igalu je lijepo - kazao je Tito - želim ponovo da dođem.
I: početkom 1977. dolazi na odmor i liječenje. Boravi u tek izgrađenoj rezidenciji, vili Galeb.
Posjećuje Kotor, Žanjice; u Mojdežu kuću domaćina Veljka Radulovića; ruča u domu Gojkovića…
Za Titovih boravaka, Igalo postaje centar političkog i kulturnog života. Hoteli na hercegnovskoj rivijeri puni kao oko. U vili Galeb redovno zasjeda jugoslovenski državni vrh. Donose se važne odluke…
...Mornar, s automatom na grudima, nabijen, nalik na rvača, otvara mrežastu, metalnu kapiju; zastavnik, s prijavnice, obavještava pretpostavljene o dolasku novinara. Vila Galeb, 25. februar 1978. godine, noć; još od juče traje iščekivanje Titovog razgovora s crnogorskim rukovodstvom. U prepunom holu, opuštena atmosfera. Iskrsnu odnekud Tito, u elegantnom tamnoplavom lister odijelu; odšeta do šanka i poslije nekoliko minuta ode.
Njegov ađutant, admiral Tihomir Vilović, grmi!
- As ti Gospu, koliko novinara!? Ne može toliko! - reče admiral.
Sa mnom legendarni Pobjedin fotoreporter Mijo Tuč; vrhunski profesionalac. Tito ga je obožavao, pa kada ga u gomili novinara ne bi odmah primijetio, upitao bi:
- A gdje je Tuć!? Gdje je Tuć…
Crnogorski funkcioneri, od šefa Republike do predsjednika omladine, referišu, bogami, samokritički.
- Uprkos nekim teškoćama - veli Tito - Crna Gora je na dobrom putu. Raduju me rezultati u njenom razvoju, koji pokazuju da se u razvitku Crne Gore otišlo znatno naprijed…
Stižu u Igalo brojne delegacije, renomirani umjetnici; državnici, Huari Bumedijen, predsjednik Alžira, Mohamad Daud, predsjednik Republike Avganistan, Enriko Berlinguer i Santjago Kariljo, šefovi komunističkih partija Italije i Španije, Hosni Mubarak, predsjednik Egipta, Migel Trovoado, premijer Demokratske Republike Sao Tome, te Butros Gali…
U vili Galeb, priredio je cjelovečernji koncert violinista profesor Henrik Šering, slavni umjetnik, koji je vodio Master klasu u Meksiko Sitiju; svirao je čak sto pedeset koncerata godišnje.
U utorak, 24. oktobra 1978. Crnu Goru posjećuje njegovo kraljevsko visočanstvo, prijestolonasljednik, princ od Velsa, Čarls. Razgleda Kotor, Katedralu Svetog Tripuna i Pomorski muzej. Prima ga Tito.
Prijemu prisustvuje i ser Ficroj Maklejn, prvi šef savezničke misije pri NOV i POJ. Ručaju s Titom. Princ Čarls mu prenosi tople pozdrave njenog kraljevskog veličanstva, kraljice Elizabete II. Tito se zahvalio i sa svoje strane uputio najsrdačnije pozdrave njenom veličanstvu kraljici Elizabeti II.
Zapažen publicitet u britanskoj štampi. Ugledni londonski Tajms konstatuje da je posjeta princa Čarlsa “nastavljanje tradicije koju obje zemlje žele da produže kao potvrdu specijalnih odnosa stvorenih tokom Drugog svjetskog rata kada je Britanija bila prva zemlja koja je zvanično priznala Titove partizane”.
Princ Čarls i njegova supruga Kamila, vojvotkinja od Kornvola, zvanično će, kako je najavljeno, tokom marta posjetiti Crnu Goru; dobra prilika za dalje unapređivanje crnogorsko-britanskih odnosa… …Ujutro, 15. aprila 1979. grunuo je razorni zemljotres! Tito se zatekao u Igalu.
- Svi narodi i narodnosti, sve republike i pokrajine treba da pomognu crnogorskom narodu da čim prije lakše savlada posljedice nesreće koja ga je zadesila - apelovao je Tito.
Bio je to posljednji njegov boravak u Crnoj Gori.
Autor je novinar i pisac
Galerija
Bonus video:
