„Zašto lopove? Pa dobro, vjerovatno je to pjevljivije nego da pokušaju da skandiraju 'Milo, zagovorniče NATO-a'“.
Milo Đukanović, sam o sebi
Znao sam da će iz našeg vječitog premijera kad tad progovoriti umjetnička duša. Vrcav i pun ironije, ispod ozbiljne čuvene obrve otrgao se osmijeh upućen sebi samom, tim osmijehom je aplaudirao svojoj duhovitosti. Utvrdio je da se „Milo lopove“ skandira samo zato jer je pjevljivo. Duhovito. Za četvrt vijeka nije progovorio o piscima, slikarima ili pročitanom, osim kad je uručivao neku nagradu pa izbifla siže koji su sročili savjetnici i rukuje se sa laureatom pred fotografima. Umjetnike nije citirao, ali je znao da ih sinekurama privoli sebi.
Donkihotovski nesvjesno (iako Servantesa vjerovatno nije pročitao jer bi sasvim drugačije vladao) rekao je sve o sebi. Ništa tužnije nema nego kad neko svim silama pokušava uzalud da bude duhovit. To je gore od neispričanog vica jer se ne može na baterije postati forobacač.
Dakle, ljudi uzvikuju „Milo lopove“ samo zato jer je pjevljivo, nešto poput izbora Ju-go-slavija ili E-viva-Monte-negro. Previše je komplikovano „Milo, zagovorniče NATO-a“, nažalost. Ako nešto vječitom premijeru treba čestitati, mora mu se aplaudirati jer je upravo on preveslao NATO pakt, preveo ih je žedne preko vode i iskoristio ih za ličnu promociju i uz pomoć svjetske vojne sile održao svoju vlast.
Namagarčio je NATO pakt, a prije par godina je izvozao i Ruse.
Sve reklame i cijela NATO kampanja u Crnoj Gori bila je usmjerena protiv NATO-a. Prije svega jer su reklame bile banalne, i svaka je snimljena kao da je propagandni materijal za kampanju DPS-a. Isto kadriranje, iste boje, šmek, zvuk, kompozicija, baš sve. Vidi se da je uloženo dosta novca, ali je promašaj potpun. Postignut je kontra-efekat, dok je sve to koristilo vladajućoj partiji. Više je štete NATO paktu napravio Milo i DPS nego cijela ekipa koja se otvoreno protivi članstvu Crne Gore u NATO.
Umjesto stihova koje predlaže vječiti najmlađi Premijer, već se u Crnoj Gori pjevaju podaničke pjesme o njemu, evo par stihova koji se mogu čuti u trenucima kad otvara šampanjce ili gura odabranog predsjednika da izađe pred narod:
„Neće nama srpska stoka
maći kralja iz Rastoka“
i fenomenalan primjer udvorništva i podilaženja:
„I ja imam kralja svoga,
Kralja Mila Rašovoga“.
Duhovit je skoro kao kralj Ibi.
Bonus video:
