Do ove godine nije se desilo da glavna tema Svjetske turističke organizacije (UNWTO) u januaru bude Turizam i bezbjednost.
Očito da su povod za to bili teroristički napadi na hotele u Tunisu (na plaži na Mediteranu, jun 2015.), rušenje aviona (Kogalymavia flight) na Sinaju, Egipat (oktobar 2015.), teroristički napadi u Parizu (novembar 2015.), u glavnom gradu Malija, Bamako (novembar 2015.) tragični napadi u Istanbulu (januar 2016.) i Ouagadougou, Burkina Faso (januar 2016.).
Predstavnici 86 zemalja su u Madridu (22.01.2016.) razgovarali o saradnji između turističkih i bezbjednosnih uprava, kako bi se osigurala bezbjedna i neometana putovanja. Samo zajedničkim radom možemo povećati otpornost turističkog sektora, smanjiti rizik od oštećenja i gubitka, te ubrzati oporavak - i na kraju osigurati održiv rast našeg sektora, te njegov doprinos ekonomskom rastu, stvaranje novih radnih mjesta i razvoj, istakao je Taleb Rifai, generalni sekretar UNWTO. Naglašeno je da obje, ulazne i izlazne, države sarađuju kako bi se osigurala bezbjednost putnika. Učesnici su pozvali na integraciju turizma u međunarodnim i nacionalnim sistemima uz saradnju javno-privatnog sektora i istakli važnost snažne komunikacije sa medijima.
Terorizam je postao opšte prisutan 60-ih godina prošlog vijeka, jer se do 1968. broj međunarodnih incidenata povećao deset puta. Ovaj termin je bio naročito aktuelan 80-ih i početkom 90-ih godina. State Department 1998. formuliše pojam terorizam kao promišljeno, politički motivisano nasilje prema nevojničkim metama, od strane subnacionalnih grupa ili samostalnih agenata, u interesu sticanja popularnosti i uticaja na javnost.
Njegova atraktivnost u narednih nekoliko godina se, na svu sreću, smanjila. Vjerovalo se da napadi neće drastično naškoditi globalnom turizmu, kao i zemljama koje su bile meta. Sve do 11. septembra 2001. napadi na SAD su se dramatično odrazili na američki turizam, koji će, poslije tri godine prvi put pokazati rast, i to samo u odnosu na prethodnu godinu.
Tada je shvaćena velika opasnost od terorističkih napada. Prevashodno jer strada veliki broj ljudi, turista, građana svijeta.
U tih paklenih 1.000 dana od napada na SAD, da je turizam u opasnosti potvrdio je teroristički napad u Madridu, eksplodirale su bombe i palili se hoteli u Keniji, Tunisu, Istanbulu, Rijadu, Kazablanci, a najtragičnija je bila eksplozija u diskoteci u Kuti, na mirnom Baliju, koja je ubila 200 ljudi.
Prije ovih dešavanja, teoristički napadi su pripisivani klasičnom terorizmu - IRA, ETA, PLO. Tada je za jedne neko bio terorista, za druge - borac za slobodu.
Glavne prijetnje, posljednih godina, dolaze od terorističke organizacije Al Kaida i posebno od samoproklamovane islamske države (ISIS ili ISIL).
Nažalost, teroristički napadi različito su uticali na destinacije. Dolazi do brojnih putničkih zabrana, otkazuju se aranžmani, turoperatori nastoje da predlože nove destinacije. Države savjetuju svojim građanima da ne posjećuju rizična područja. Rezultat su puste plaže (u Tunisu), drastično smanjena posjeta (Egipat), dok neki za sada odolijevaju (Istanbul i Pariz).
Ljudske žrtve su najveća tragedija, ali ne možemo zapostaviti ni rušenje istorijskih gradova i svetilišta u Iraku, Siriji, Avganistanu. Odmah s tim idu ekonomska pitanja od kojih zavise destinacije ili država. Šarm le Šeik mjeri gubitke na mjesečnom nivou oko 250 miliona eura. A oporavak je težak, jer nije u pitanju stvaranje bezbjednosnih uslova, već i povratak destinacije na svetsku turističku mapu. Međunarodni turisti su fleksibilni i već naviknuti na prijetnje. Jedni su uvjereni da im se u etabliranoj destinaciji - ništa neće desiti. Drugi, za tren oka napuste (ili ne posjete) destinaciju, koja je potencijalno rizična.
Da li je teroristički akt uperen konkretno na turizam i (strane) turiste ili ne? Medijski efekat je najveći, potencijalne žrtve su građani svijeta, ekonomske posljedice su ogromne. Zatim, zavisi koliko je čvrsto turizam pozicioniran u ekonomskoj strukturi države i na međunarodnom trzištu i, na kraju, koliko je bitan turizam neke države stranim partnerima.
Možda bi bilo najbolje otkriti prave razloge za terorizam i otkloniti ih? A oni su jasni: politička represija, siromaštvo, bijeda, nesloboda, religiozna netolerancija... borba između kultura, prelazak iz tržišne privrede u privredni korporativizam.
Šta je suprotnost terorizmu - aktivnostima koje za cilj imaju, zločin, ubistvo, nemir, podijeljenosti, mržnju? Turizam. Jer su tu aktivnosti, u cilju uživanja, putovanja, zdravlja, poštovanja, ekonomskog, kulturnog i socijalnog procvata. Zato turistička industrija, koja je najprodornija, ima obavezu i odgovornost da se suprotstavi terorizmu. Turizam gradi razumijevanje među ljudima različitih kultura i stoga predstavlja faktor bezbjednosti na globalnom nivou
Da li je u ovom opasnom svijetu ugrožena i Crna Gora, i crnogorski turizam? Ili će profitirati, jer će možda nekoliko procenata stranaca radije posjetiti Crnu Goru, nego rizična područja? Činjenica je da od terorizma niko ne može profitirati.
Značaj Crne Gore u međunarodnim odnosima i na međunarodnom turističkom tržištu još je mali, bez obzira što smo među vodećim zemljama po turističkom rastu, pa je zato niska i ugroženost, koja mnogo više zavisi od međunarodne konstelacije, konflikata i mira u okruženju.
Na kraju, svaka država mora osigurati što viši nivo bezbjednosti, kako turista, tako i svojih gradana. To je postala obaveza svake turističke destinacije u ovom nesigurnom svijetu.
Autor je glavni urednik magazina Putovanja
Bonus video:
