O, sklopi usne, ne govori, ćuti, ostavi misli nek se bujno roje Milan Rakić - Iskrena pesma
Amfilohije je posjetio Svetozara. Kao monah na Svetoj Gori, Sveto ćuti u Spužu. Uporno. Samozvani duhovnik iz Budve ne progovara, iako je pisao o tome “zašto ćuti“. Spuž je mjesto za pročišćenje i samospoznaju, svi šetaju u krug, od kriminalca do političara. Neko bi pomislio da smo zaista pravna država.
Ako neće Sveto Amfilohiju, oće Risto u Spuž. I eto ga, prošao je kroz kapije razbojničkog hrama, ali su svi izgledi da nije Amfilohije išao Svetozaru, već da je ipak Svetozar došao Amfilohiju, metaforički, ali ipak, na noge. Amfilohije je išao i kod Sloba u Hag. Nisu jednostavne te posjete. Svi oni dođu Amfilohiju na istinu.
Nije Amfilohije prekinuo Svetozarovo tihovanje. Vjerovatno je upriličen bezglasni moleban. Kad se dva takva tipa sretnu, nije bitno što su pričali, bitno je samo da su se viđeli. Oči u oči, Radović i Marović.
Odavno njih dvoje paralelno hodaju, mnogo prije nego što je Svetozar postao duhovnik i mistik DPS-a, još od njegove kovanice iz devedesetih „Rat za mir“ putevi su im pravolinijski. Ima neka tajna veza. Svetonazor. Zamislite samo kako bi izgledalo da je Miraš Dedeić posjetio Svetozara, sa sve Stevom Vučinićem u pratnji. Bio bi to samo jedan običan naslov na nekom slabo posjećenom portalu, a ovako, Amfilohije i Svetozar oči u oči, sve i da su tihovali bez riječi, to je već opasan naslov. Vjerovatno su komunicirali pogledima, gestikulacija i facijalna ekspresija umjesto riječi.
Osmijeh Miloša Marovića pri izlasku iz Spuža je lažan, čist primjer iznuđenog osmijeha. Sin je omanuo pri pokušaju likovanja. Miloš nije Mikele. Milošu je frka, zakačio je osmijeh, ali mu se oči plaše, oči su mu se usrale od straha.
Ništa nije jasno samo onima koji makar jednom nisu gledali sva tri Kopolina Kuma u nizu. Crna Gora prošla je sve faze. Retroaktivno je snimljen film o nama. Sastanak dva „velikana“ je zapravo poruka. Sve je mig i šifra koja zaobilazi narod i upućena je velikim igračima. To su njihove frekvencije, mutne i duboke vode. Možda je ovog puta Milo Dešampolion, ili će neki savjetnik da izigrava šifranta.
Sve je to Spuž, sav taj Spuž, kakva katarzična ustanova, zamislite samo Svetozara koji ovog puta umjesto gradskog budžeta i naroda čerupa kokoške, baš kao i mnogi zatvorenici. Rat za mir i zašto ćutim. Nekad su političari zatvarani zbog ideje. Samo dvije glave tačno znaju zašto je Svetozar uhapšen, jedna glava je već u Spužu, a druga je iz Rastoka. Najlakše je reći da je zbog para, i svi smo pogodili centar, ali smo promašili sve ostalo. Oni komuniciraju simbolima, šalju poruke bez riječi. Svetosavlje.
Simbolično je da su kod Šekspira poslednje riječi danskog kraljevića: „Ostalo je ćutanje“.
Bonus video:
