Kada uhapse poslanika skupštine, ma šta on rekao, bez prethodnog skidanja imuniteta u skupštinskoj proceduri, onda se ne radi o grešci, ekscesu, nepravilnosti, zabuni.
U svima poznatom crnogorskom slučaju radi se o nehotičnoj prezentaciji decenijski maskirane i lickane nedemokratske suštine sistema vladavine jednog čovjeka. I to pred ukupnim zblenutim tuzemstvom i inozemstvom.
Bit savremene Crne Gore zablistala je zlokobno svojim čeličnim sjajem kao britva na suncu. Sječivo je probilo demokratske kulise i pokazalo mračnu unutrašnjost baš svima: ovako mi to radimo.
Šta je imunitet?
"Slobodan od službe ili poreza“. To je osnovno značenje riječi imun. Stoga je imunitet vrsta privilegije koja je za diplomate zabilježena još u indijskom spjevu Mahabharati, prije otprilike dva milenijuma.
Ideja političkog imuniteta je nešto mlađa. U najboljim je godinama, tek joj je otprilike 150. Nastala je iz potrebe da se od izvršne vlasti koju je najčešće u tadašnjoj Evropi predstavljao monarh zaštiti zakonodavna vlast i njeni predstavnici. Tada su to bili mlađašni i poprilično nemoćni parlamenti.
Naime, samodršci su imali nezgodnu naviku da kao i svi njihovi kraljevski preci u zatvor trpaju ljude za koje znaju da će im se javno suprotstaviti ili da će se izjasniti protiv njihovih prijedloga. Na današnji jezik prevedeno, politički imunitet je čedo demokratskog razvoja Evrope. Njime su se štitili parlamentarci od krunisanih i nekrunisanih glava.
Politički imunitet je plod saznanja da se samo brižljivo razdvojene tri vlasti mogu skladno međusobno dopunjavati - oni koji donose zakone ne mogu biti oni koji imaju izvršnu vlast. A oni koji imaju izvršnu vlast ne mogu biti oni koji dijeleći pravdu brinu o primjeni zakona. Izvršna, sudska i zakonodavna vlast dobijaju trku sa totalitarnim ideologijama samo ako svaka od njih ostane u svojoj stazi.
Egzekutor sa glumačkim darom
Osnovna karakteristika autoritarne vladavine jeste dominacija egzekutive. Sudska vlast postaje instrument vladavine egzekutora. A parlamentarna većina njegov smokvin list.
Naime, nema te svinjarije koju egzekutor izmisli, a da je egzekutorova većina neće legitimisati, njegove sudije neće pretočiti u sudske spise, a njegova policija neće sprovesti vrhom pendreka. Tako ćete prepoznati uspješnog autokratu. Između njegove volje i vrha policijskog pendreka nema proceduralnih prepreka.
E, pošto se neke gazde odavno služe mimikrijom, da bi u društvu zapadnih kolega rekli da je u njih kod kuće sve po zakonu i po volji naroda, oni između svoje volje i vrha policijskog pendreka postavljaju niz Potemkinovih sela koja se zovu „nezavisno sudstvo“, „nezavisni mediji“ „zakonitost“, „pravna država“ itd. Prosječno dobar tajnoslužbaški sufler zapadnim kolegama doduše prevodi to na jezik činjenica: bespravna država, zavisni mediji, zavisno sudstvo. Ali oni se iz zapadne učtivosti ili iz geopolitičkog interesa prave da ne čuju.
Ritualno ponavljanje ovih riječi omogućava balkanskim državnim gazdama da ih zapadni moćnici trpe u svom društvu. I ti moćnici i balkanski Evropljani despotske naravi znaju da ponavljanje pojmova iz kojih je kao iz bundeve iščupano sve što valja, pa ostaje krug oko šupljine, nije isto što i stvarna primjena principa o kojima se govori. Ali i jedni i drugi se za sada prave ludi.
Dubrovnik ili Dubai?
Nije odlučujuće šta je naljutilo glavnog podgoričkog kadiju ili velikog gazdu: spominjanje gazdinog biznisa u jednoj arapskoj državici, insinuiranje potkupljivosti sudija, ili pak podsjećanje da su oko Dubrovnika činjena nepočinstva, a da je čovjek istog imena i prezimena kao spomenuti kadija bio tu negdje gdje je mirisalo na palež, pljačku, krv i testosteron. I on mlad i oštar kao britva.
Za to vrijeme su mirotvorci poput uhapšenika Medojeviću pjevali pjesme: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!“
Odlučujuće je da su se ljudi iz nomenklature vratili svojoj vučijoj prirodi iz devedesetih. Njihov radikalizam ovaj put nema nikakav ideološki predznak, mada to rado ističu. Ovo je akt slabosti, a ne snage. Straha, a ne drčnosti.
To je jedna mogućnost.
Druga je da su u pomami osvete izgubili iz vida koliko će politički koštati ovakvo protivpravno nasilje.
"E sad ga prećeraše"
Folkloristička srpska epika dijelova opozicije više neće biti prepreka za poštenog građanina pomalo sklonog režimu kao navodno manjem zlu da kaže: „E sad ga prećeraše“.
Nikakav strah od Rusije i ruskopučistički narativi više neće u zapadnim demokratijama prolaziti kao alibi za nedemokratsku praksu kod kuće.
Ma koliko se akterima na vlasti činilo da ovakvim bahatim ponašanjem judikative krote goropad, oni je ovakvim faulovima hrane. Oni kao britvom sijeku ionako načeto tkivo crnogorskog društva. Možda je to u prirodi njihovog hipertrofiranog ega. Politički je to potpuna besmislica. Iskustvo pokazuje da sistemsko nasilje prije ili kasnije izaziva nasilnu reakciju.
To je posljednje što je potrebno Crnoj Gori.
Sloboda za Medojevića!
Žalosno je samo to što jedan čovjek lošeg zdravstvenog stanja štrajkuje glađu, ne bi li za sebe izborio elementarna ljudska prava, dok njegova porodica strahuje. Zar je to slika jedne mediteranske evropske zemlje iz godine 2018?
Sa Nebojšom Medojevićem se ne moramo ni u čemu složiti. Ako se neko osjetio uvrijeđenim zbog njegovih nastupa mogao je da parniči. Ovako, njegovo utamničenje nam pokazuje da je jedino časno što svaki uvjereni demokrata u ovom trenutku može da učini jeste - zahtijevati slobodu za tog čovjeka. I to odmah.
Bonus video:
