Ili: da li je čorbast pasulj bolji od pečenog praseta
Najbolji dio naše političke scene, onaj građanski, lojalan državi, ali i kritičan prema devijacijama u vlasti, voljan da mijenja, ne da ruši, danas se nalazi između dvije vatre. Ne vatre koje griju nego koje, na različite načine, pokušavaju da opeku.
Nadam se da nakon narednih izbora partije koje radikalizuju političku scenu, DF i DPS neće imati većinu. Ne mislim da će ova dva pola naše političke scene praviti formalnu koaliciju međusobno, ali je važno da se ona može napraviti i bez njih. To će i njima pomoći, natjerati ih da se mijenjaju, ali što je važnije omogućiti da budu promijenjeni. Ovako su u prećutnom savezu, gdje se međusobno sukobavljaju, a taj sukob ih hrani, drži živim, jer jedni bez drugih ne bi postojali.
I dok jedni pokušavaju umjesto, kako DF kaže, „diktatora Đukanovića“ na vlast dovesti „liberalnog“ Putina, svjesni da je to štetno po državu i da ga tako učvršćuju, a možda baš zato i pokušavaju na taj način - upravo da ne bi uspjeli; drugi neprestano oživljavaju radikalne strukture, jer im trebaju politička strašila kojima će prepadati građansku Crnu Goru, a posebno manjinske narode, kako bi nastavili sa zloupotrebama, jer zaboga, „sve je bolje nego da DF dođe na vlast“.
I tako oni žive kao pijavice na političkom tijelu Crne Gore, u nekoj bizarnoj simbiozi, crpeći, na različite načine, njenu ljudsku supstancu i nacionalna bogatstva. Nadam se ne duže od naredne majske zore.
Danas je važno vratiti dijalog u Skupštnu Crne Gore, gdje se će se čuti najmudriji, a ne najglasniji. Važno je obezbijediti da oni koji danas budu mirno izražavali politički stav ne budu žrtve nečijeg prekoračenja policijskih ovlašćenja, ali i da oni policajci, novinari i drugi koji su taj dan na radnom mjestu ne budu povrijeđeni od najgorih među protestantima. Za to je potrebna mudrost onih koji ih vode. Naravno, ukoliko im je cilj mijenjanje stvari, a ne radikalizacija političke stvarnosti, jer procjenjuju da jedino u takvoj atmosferi mogu profitirati.
Važno je da oni koji traže fer izbore, a izvjesno je da postoji politička većina spremna da razgovara na tu temu, taj zahtjev realizuju u Skupštini.
Zašto sumnjati da će oni koji su pokrenuli aferu „Snimak“ podržati inicijativu za jačanje povjerenja u izborni proces koji su sami najviše problematizovali?
Veoma je štetno kada se društvena energija za promjene pokušava iskoristiti za anti-NATO kampanju, jer su mnogi u nedjelju bili na protestima uprkos činjenici da ih DF organizuje. Istovremeno, licemjerno je od DPS-a koji glasa četničkog vojvodu iz komšiluka za počasnog građanina Berana, da nas svaki put kad neko ukaže na problem prepada predstavnicima crnogorskih Srba koje su prije godinu i po pozivali u vlast. Ali kada cijela opozicija saopšti da neće učestvovati na izborima ukoliko se ne postigne dogovor oko uslova, a među njima i partije u čijem su rukovodstvu koordinatori Pokreta za nezavisnost Crne Gore, ne možemo sve staviti u anti-NATO i antidržavni koš.
DPS-u treba biti jasno da ukoliko se izađe u susret zahtjevima za organizaciju izbora u koje će svi imati povjerenje, na anti-NATO platformi će ostati da protestuje broj ljudi sličan onome koji je kampovao ispred Skupštine. Ali će tada biti ogoljen problem. Tako da, kao što Milan Knežević pokušava nezadovoljstvo ljudi nakalemiti na anti-NATO kampanju, tako i pojedini iz DPS drže NATO štit da bi zaštitili sebe, svjesni da prave štetu spoljnopolitičkim prioritetima.
Sa ovakvom RTCG koja se opravdano gnuša pečenja praseta ispred Skupštine, dok istovremeno ushićeno izvještava o kuvanju čorbastog pasulja na ulazu u zgradu opštine Kolašin, teško je imati fer kampanju. O lobotomiji koju pokušava sprovesti “Informer” u više štampanih i elektronskih oblika ne treba trošiti riječi. Ali njih ne plaćaju građani Crne Gore, makar ne formalno, dok RTCG plaćamo.
Ne možemo živjeti u permanentnom stanju Informbiroa, jer interesi spolja će uvijek postojati, ali će biti uspješni koliko naša država bude slaba, a o tom problemu se uporno ne želi govoriti. A biće slaba ukoliko ne bude jednaka za sve, građanska a ne partijska, u kojoj se, kao u Kolašinu, ne mogu proglasiti ni rezultati izbora zato što ne odgovaraju jednoj partiji.
Za sve kojima ovo izgleda kao „ni tamo, ni ovamo“ upravo to i jeste - ni DF, ni DPS. Ne mogu oni koji odbijaju da se mijenjaju i sa kojima niko neće, biti nosioci promjena, ali ni „čuvari“ nezavisnosti.
Autor je odbornik SDP-a u SO Kolašin
Bonus video:
