Čitamo: “Prema izvještaju DRI, vrtići su, mimo zakona, novac zarađen od dječije ishrane trošili za izdatke koje je trebalo obezbijediti iz budžeta“. Neću se pitati kako se to u državnim institucijama vrši perfidno urušavanje zdravlja najmlađih, jer je to samo još jedan vidljiv dokaz dobro osmišljenog programa sadašnje vlasti da se dugoročno onesposobe ljudi da kritički promišljaju i da se „o jadu zabave“ što od bijede, što od bolesti.
Svaka osoba u Crnoj Gori koja nije sa knjižicom „koalicione vlasti“ (a mnogi i sa njom), upoznata je kroz institucije (obrazovanja, zdravlja, socijalne brige, oblasti rada) da ovaj režim već dugo uništava budućnost „treće generacije“ zarad svojih ličnih interesa, ali zatvara oči, uši i usta. Neću se pitati koliko li je samo ljudi poslalo djecu u vrtić da bi imali sigurne obroke po zakonu obavezujućim normama najzdravije hrane za najmlađe, jer im oni to nisu u stanju od svojih prihoda obezbijediti i kako se osjećaju sada kada znaju da djecu prepuštaju institucijama koje im direktno urušavaju zdravlje. Neću se ni pitati kakvi smo mi to roditelji postali da nam je svejedno što nam djeca jedu za naše pare, krijući svoj strah od odgovornosti. Da li smo znali da će biti oduzeto od hrane da bi se djeca grijala, pila vodu i slično, zato što sredstava u budžetu ima dovoljno za svjetske i domaće lopuže, ali nema za grijanje vrtića, komunalne usluge, vodu?! Moram se pitati - ko je od ove manipualcije imao koristi?
Odgovor je jednostavan: oni koji su učinili normalnim ovakvo ponašanje odgovornih u institucijama, a koji sjede u vrhovima izvršne i zakonodavne vlasti, a i sudske, koji u dugom trajanju imaju samo brigu kome tajkunu otpisati dug, kome otpisali porez, kome nadoknadili troškove zbog loše vođenih poslova, a optužujući nas cinično da smo sve to aminovali birajući ih na izborima. I aminovali smo, jer su nam u dugoj okupaciji institucija usadili fikciju da je cijena pobune toliko visoka i da prihvatanje činjenice da nam svakodnevno „malo“ ugrožavaju djecu, dugoročno spasava njihove živote. I jednog dana kada im obuku uniforme njihove boje, kako bi za njih ginuli, biće nas stid da pitamo „zašto“, jer ćemo ih do tada bezbroj puta predati, prodati i izdati i znaćemo da će im uniforma biti spas od licemjernih roditelja. Perfidno to rade autoritarni režimi! Roditelji protiv svoje djece, a onda djeca protiv svojih roditelja!
Usamljeni glasovi prozivaju odgovornost, ali od zaglušujuće buke dobijanja „čuvene“ pozivnice u NATO, u kojoj se nadglasavaju ulizice svih boja (dovoljno je pogledati režimske medije), koga briga za djecu - ili bolje rečeno, njihova djeca su pod specijalnim tretmanom zaštite, a naša mogu biti srećna sa „osiromašenom hranom“ jer im je, po svoj prilici, alternativa „osiromašeni uranijum“.
Nadležno ministarstvo sa nadležnim upravnim odborima spava mirnim snom. Direktori/ke, pretpostavljam, ne znaju kako se raspoređuju finansije u vrtićima, jer je odgovornost kod onih koji za par sastanaka godišnje primaju naknade od polovine ili trećine njihove plate. Možda imaju bolji odgovor od gore navedenog, ali jedno je sigurno - to nikako ne može biti nedostatak novca u budžetu za namjene koje su predviđene zakonom za vrtiće.
Najnovije, prijete ispitivanjem. Ispitivanje je čarobna riječ nakon koje slijedi komisija i nakon toga, uobičajeno, kako bi narod rekao „pojeo vuk magarca“. Do sada je tako bilo bezbroj puta i nije prvi put da će se roditelji odreći dobrobiti svoje djece zarad „mira u kući“. Ne mogu se djeca hraniti unazad, niti je humano da se smanji cijena hrane da bi se roditelji umirili. Humano je i ispravno jedino da u lancu odgovornosti najodgovorniji snose zakonske, ali i moralne sankcije.
Ima li se rašta nadati da, sada kada je objelodanjeno da je u programu režima prikriveno urušavanje dječijeg zdravlja, djecu nećemo pokorno prepustiti njihovim tajnim programima i manipulacijama.
Bonus video:
