Sjedinjene Američke Države dugo su sebe smatrale bastinom demokratije. One su promovisale demokratiju u čitavom svijetu. Ratovale su - sa velikim gubicima - za demokratiju, protiv fašizma u Evropi tokom II svjetskog rata. A sada se ta bitka rasplamsava unutar zemlje.
Autoritet Amerike kao demokratske zemlje uvjek je bio malo ukaljan. Sjedinjene Države stvarane su kao predstavnička demokratija, a ipak je tek mali dio stanovništva (uglavnom bijeli muškarci koji su pojedovali nekretnine) imao biračko pravo. Nakon ukidanja ropstva bijelo stanovništvo američkog Juga je skoro čitav vijek nastojalo da ne dopusti pravo glasa Afroamerikancima. Na primjer, pomoću poreza za glasanje i testova za provjeru pismenosti oni su učešće na izborima činili nedostupnim za siromašne. Biračko pravo bilo im je garantovano tek nakon skoro pola vijeka, nakon što je 1920. to pravo bilo dato ženama.
Demokratske zemlje s potpunim pravom ograničavaju dominaciju većine i zato štite određena temeljna prava koja nikome ne mogu biti uskraćena. Ali u SAD je sve to prevrnuto naglavačke. Manjina dominira nad većinom i ne brine se mnogo o njenim političkim i ekonomskim pravima. Većina Amerikanaca želi uvođenje kontrole oružja, povećanje minimalne zarade, garantovani pristup zdravstvenom osiguranju, poboljšanje regulacije banaka, koje su zemlju dovele do krize 2008. godine. Ipak, svi ti ciljevi izgledaju nedostižni.
Razlozi su djelimično vezani za Ustav SAD. Dva od tri predsjednika, izabranih u ovom vijeku, stupili su na dužnost bez obzira na to što su izgubili po ukupnom broju glasova koji su dobili. Da nema izbornog kolegijuma, odredbe koja je uključena u Ustav na insistiranje slabije naseljenih robovlasničkih država, Albert Gor bi postao predsjednik 2000. godine, a Hilari Klinton 2016.
To što Republikanska partija koristi razne metode izbornih manipulacija, uključujući stvaranje prepreka za glasanje određenim grupama birača i prekrajanje izbornih jedinica, takođe je pomagalo da se volja većine ne ispuni. Metode te partije se, naravno, mogu shvatiti. Riječ je o tome da su demografske promjene dovele republikance u nezavidan izborni položaj. Stanovništvo koje nije bijelo uskoro će postati većina u Americi, a svijet i ekonomija XXI vijeka nikako se ne mogu kombinovati sa društvom u kojem dominiraju muškarci. Osim toga, u gradovima, u kojima živi većina Amerikanaca (nevažno je li to na sjeveru ili na jugu), ljudi su naučili da cijene razlike u sastavu stanovništva.
Birači koji žive u područjima ekonomskog rasta i dinamike shvataju kakvu ulogu vlada može i mora igrati da bi obezbijedila opšte blagostanje. Oni su odbacili mantre prošlosti, i to ponekad maltene preko noći. Samim tim, manjinama u demokratskom društvu (bile to velike korporacije koje nastoje da eksploatišu radnike i potrošače, ili banke koje pokušavaju da eksploatišu dužnike, ili oni koji s utonuli u prošlost i pokušavaju da ožive davno nestali svijet) ostao je samo jedan način da zadrže svoju ekonomsku i političku dominaciju, a to je - slabljenje same demokratije.
Ta strategija predviđa mnogo različitih taktika. Republikanski funkcioneri ne samo da podržavaju selektivnu imigraciju, već se i trude da ne dopuste potencijalnim pristalicama demokrata registraciju na izborima. U mnogim državama, koje kontrolišu republikanci, uvedeni su otežavajući načini za identifikaciju glasača na biračkim mjestima. Osim toga, neke lokalne vlasti isključuju pristalice demokrata iz biračkih spiskova, smanjuju broj izbornih mjesta, a takođe i skraćuju vrijeme u kom su ona otvorena.
Zaista je nevjerovatno do kog stepena Amerika otežava glasanje, to jest ostvarenje temeljnog prava građana. Sjedinjene Države su jedna od rijetkih demokratskih zemalja u kojoj se izbori održavaju radnim danom, a ne nedjeljom. Očigledno je da to ozbiljno otežava glasanje onima koji su zaposleni. Ta je situacija u oštrom kontrastu sa stanjem u drugim demokratskim zemljama, na primjer u Australiji, u kojoj su svi građani obavezni da učestvuju na izborima, ili čak sa situacijom u nekim saveznim državama SAD (npr. u Oregonu), koje su pojednostavile glasanje poštom.
Osim toga, sistem masovnih hapšenja, koji je kao i ranije usmjeren prema Afroamerikancima, istorijski, ispunjava tri funkcije. Osim obezbjeđivanja jeftine radne snage i stvaranja pritiska da se smanje njihove plate (čak i danas, kako primjećuje Majkl Pojker sa Univerziteta Kolumbija, približno 5% obima industrijske proizvodnje u Americi ostvaruju zatvorenici), taj sistem je uveden da bi osuđenike lišio prava glasa.
Kada sve te metode ne funkcionišu, republikanci se trude da izabranim vladama vežu ruke, puneći federalne sudove sudijama na koje se sigurno može računati da će poništavati odluke protiv kojih su republikanski sponzori i pristalice. U nekoliko važnih, nedavno objavljenih knjiga (na primjer “Demokratija u lancima” istoričarke Nensi Maklin sa Univerziteta Djuk i “Rješenje za jedan procenat” politikologa Gordona Lafera sa Univerziteta u Oregonu) analiziraju se intelektualni izvori i organizacioni mehanizmi repulikanskog ataka na demokratiju.
Američki ideal slobode, demokratije i pravde za sve, naravno, nikada nije do kraja bio sprovedeni u djelo, ali sada je otvoreno napadnut. Demokratija se pretvorila u vladavinu malog broja i za mali broj ljudi; pravda za sve dostupna je svima koji su bijelci i mogu je priuštiti.
Naravno, to nije samo američki problem. U čitavom svijetu na vlast dolaze autoritarni lideri, koje demokratija vrlo malo interesuje: Redžep Erdogan u Turskoj, Viktor Orban u Mađrskoj, Jaroslav Kačinjski u Poljskoj, a sada i Žair Bolsonar u Brazilu. Neki, poučeni prošlošću, tvrde da će sve ovo proći. Sjetite se svih tih odvratnih diktatora iz 1930-ih. Sjetite se onih kao što su Salasar u Portugaliji i Franko u Španiji održali na vlasti nakon II svjetskog rata. Svih njih više nema.
Ali, i najkraće pominjanje njihovih imena odmah nas podsjeti na ljudske žrtve tih diktatura. I Amerikanci su dužni da priznaju da njihov predsjednik, Donald Tramp, pomaže novo nicanje potencijalnih despota i podstiče ih.
To je samo jedan od mnogih razloga zbog kojih je važno da demokrate imaju većinu u Kongresu, kako bi se suprotstavljali Trampovim autoritarnim sklonostima, kao i na nivou država i lokalnih vlasti izabirati takve lidere koji će vratiti pravo glasa svima kojima po zakonu pripada (tekst objavljen na dan izbora u SAD - prim.red).
Demokratija je u opasnosti i svi mi, gdje god da smo, obavezni smo da učinimo sve da je spasemo.
Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i profesor na Univerzitetu Kolumbija
Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
