Spremala sam nedavno prezentaciju o upravljanju ljudskim resursima (koliko god taj izraz bio mnogima neprihvatljiv i hladan, ipak, ljudi jesu izvor vrijednosti). Volim da ubacim po koju sliku. Stavila sam suvomeđu. To je dobar primjer statike gdje se koriste različiti kameni oblici i dopunajavaju tako da pružaju siguran i čvrst oslonac. Ta čvrsta veza čuvala je naše bašte i vrtove u prošlosti. To me asociralo na dobro integrisane ljudske resurse. Kad sam posjetila Upravu za kadrove vidjela sam po zidu natpise: integritet, etika. Dopalo mi se. Sjetih se našeg sastanka kad se prvi put čulo, odnosno kad se počelo govoriti o integritetu i mog insistiranja da je to jedna od najvažnijih osobina zaposlenih...
Da je SFRJ razvijala dobar integritet, možda se ne bi dešavale mnoge stvari. Resursima bi se bolje upravljalo. Ovdje se ne govori o resursima u širem smislu riječi. Nijesu imidž samo tehnologije, auta, telefoni. Povežimo se sa prošlim generacijama, da bi nova znanja imala smisao.
Impresivan je eksperiment koji su razmatrali Erih From i Timoti Šnajder, sproveden na ispitanicima, studentima sa Jejla i stanovnicima Nju Hejvna. Učesnici su imali zadatak da po nalozima psihologa Miligrama sprovode elektro šokove nad drugim ljudima u svrhu ispitivanja do koje mjere može ići njihova poslušnost. Šokovi su bili simulirani, osobe nad kojima je vršen eksperiment su se pretvarale da trpe bolove, velike patnje i užas. I pored toga većina ispitanika je sprovodila Miligramova uputstva. Kad bi zastali Miligram ih je smireno podsticao da nastave sa šokovima i oni su to činili. Otišli bi nakon toga da se nijesu raspitivali za zdravlje drugih. Miligram je shvatio koliko su ljudi prijemčivi za prihvatanje novih uputstava i novih postavki. Pokoravanje je prikazano u punom svjetlu. To je motivisalo Šnajdera da napiše dvadeset pouka iz dvadesetog vijeka, među kojima su: ne pokoravajte se unaprijed; branite ustanove; čuvajte se jednostranačke države; preuzmite odgovornost za izgled svijeta; sjetite se profesionalne etike...
Neophodna je pomoć zaposlenih da bi ustanova mogla imati integritet, da bi bila budna, da bi se očuvala sloboda i demokratija i izbjegli neki prevaziđeni metodi, odnosi iz prošlog vijeka. Šnajder upozorava kolika je važnost kočnica i ravnoteže kako bi se izbjegla demokratija bogatih, odnosno da se izbjegne gledanje na izbore kao što je gledano na izbore u Rusiji 1990. ili u Češkoj 1946, odnosno u Njemačkoj 1932. godine. Humanizacija društva neophodna je za razvijanje blagostanja i suživota. Ravnodušnost i posmatranje nijesu dobra pretpostavka savremenih razvijenih društava, struka je veoma važan činilac sistema. Globalizacija je, nažalost, doprinijela da se nastavi demokratija bogatih iz razloga što javnosti nijesu dostupna mnoga znanja. Ko je čitao Stiglica jasno mu je do koje mjere je trgovinska politika doprinijela produbljivanju jaza između bogatih i siromašnih. Nažalost, države nijesu intervenisale tako da otklone trgovinske deficite koji vode uništavanju radnih mjesta. Takođe, nije obraćana pažnja na to koliko je disbalans između štednje i investicija doprinio toj pogubnoj politici. Stoga ne čude niske cijene kineskih proizvoda na američkom tržištu, koja je često i ispod tržišne, i nije teško zaključiti čemu vodi potrošački mentalitet bez znanja. Kinezi su uložili mnogo u obrazovanje nacije i istrajni su u sprovođenju politika. Mi čak i nemamo ministarstvo trgovine.
Da je neophodno jačati integritet i preuzeti odgovornost za građane koji su prinuđeni na disbalans između investicija i štednje zbog svojih niskih primanja više je nego jasno. Neka vrsta intervencionizma je neophodna ako želimo ojačati Državu. Znanje je reurs koji nije dovoljno iskorišten.
Integritet se jača poslovnom etikom. Svakodnevno se, navode relevantni izvori (Džon Dramond, Bil Bein), u poslovanju čovjek susreće sa bar dvije od etičkih dilema:
- Pohlepa;
- Izbjegavanje održavanja date riječi, ili varanje u pogledu dogovorenih uslova i rokova;
- Loš kvalitet;
- Ponižavanje ljudi na radnom mjestu ili putem reklamnih stereotipa;
- Slijepo pokoravanje autoritetu, bez obzira na to koliko je neetičan i nepošten;
- Uzdizanje samog sebe iznad obaveza;
- Favorizovanje;
- Dogovaranje cijena;
- Potiskivanje osnovnih prava: slobode govora, izbora i ličnih odnosa;
- Propuštanje da se ukaže na neetične postupke;
- Zanemarivanje porodice ili ličnih potreba;
- Donošenje odluka o proizvodu čija primjena može ugroziti sigurnost druguh;
- Nevraćanje uzetog iz okruženja, iz sredstava zaposlenih ili korporacije;
- Svjesno preuveličavanje prednosti nekog plana da bi se dobila potrebna podrška;
- Dodvoravanje ljudima koji se nalaze na višoj hijerarhijskoj ljestvici;
- Uspinjanje hijerarhijskom ljestvicom gazeći druge;
- Unapređivanje destruktivnog nametljivca koji opravdava svoje greške prije nego što one isplivaju na površinu;
- Propuštanje saradnje sa drugim sektorima zaposlenih (neprijateljski mentalitet);
- Laganje zaposlenih davanjem nepotpunih informacija, navodno zbog poslovanja;
- Sklapanje saveza sa sumnjivim partnerima, čak i kad je u pitanju dobar razlog;
- Odbijanje prihvatanja odgovornosti za škodljivu praksu - namjernu ili nenamjernu;
- Vrednovanje korporacijskih razmetljivaca koji traće vrijeme i novac ili prihvatanje njihovih postupaka;
- Korumpiranje javnog političkog procesa zakonskim sredstvima.
Impresionira dužina ovog spiska, kao i fluidna priroda ovih dilema, pri čemu na prvi pogled jasne predstave o pogrešnosti situacije u realnim uslovima mogu izgubiti i zamagliti razliku između ispravnog i neispravnog.
"Put prema paklu popločan je dobrim namjerama".
Jedan opšti konsenzus za prevazilaženje ekonomskih teškoća koje imamo u društvu i sabiranje oko egzistencijalnih pitanja trebao bi biti vodilja, jer identitet treba neko i da nosi.
Autorka je marketing menadžer i savjetnica u Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Skupštine Crne Gore
Bonus video:
