S proljeća 1982. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo i Argentina povedoše dvomjesečni rat oko suvereniteta nad Foklandskim ostravima i zatekoše jednog Crnogorca, kako na ovom dalekom ostrvlju južnog Atlantika, buljuči ovce…
Gotovo da nema tačke na globusu đe nećete sresti Crnogorce. Odlazili su u veliki, široki svijet još od sredine XIX vijeka, da “potraže rad i sreću” i “nahrane gladna usta”.
Nastanili se u Peruu Vasojevići s Veruše, Luka, Aleksandar i Manojlo Man Zečević. Susret s Latinskom Amerikom šokantan; iščupani iz rodnog ambijenta, sve im je bilo drugačije, nestvarno: i klima, i narod, i jezik. Sve novo i nepoznato, bez ikakve sličnosti s njihovim zavičajem, divnom, cvjetnom crnogorskom planinom Verušom i pjesmom koja se razlijegala proplancima: “Oj Verušo i grlo i dušo…”
Man je živio u Arekipi na Andima, nedaleko od Tikikake, najvećeg visinskog jezera na svijetu; kupio krda peruanskih lama: od njihove svilene vune prave se fini odjevni predmeti. Ove dugovrate, veoma korisne životinje, veličine jelena, služe i za vuču i nošenje tereta, ali ponajviše se koristi njihova vuna. Man Zečervić je na Tikikaki otkupio i veliki hotel za turiste, kojeg je držao niz godina; oženio se Španjolkom, dobio tri sina: Milana, Karla, Manojla i ćerke, Angelinu i Lauru. Posao mu je išao odlično; spustio s Anda u glavni peruanski grad Limu, sagradio kuće za svako dijete… Omiljen među našim iseljenicima u Peruu; bio im je do kraja života predsjednik, njegujući saradnju sa starom domovinom… Duša je ostala u rodnoj Crnoj Gori, s kojom je i lijegao i ustajao. Tokom sedamdesetih i osamdesetih dolazio je više puta u Titograd. Umro je 2010. u Limi i tu sahranjen.
Aleksandra Zečevića II svjetski rat zatekao je u Beogradu, kao studenta treće godine Filološkog fakulteta. Nastanio se u Tingo Marii, gradu udaljenom šesto kilometara od Lime. Baveći se trgovinom stekao značajnu imovinu. Vrstan poliglota, u Limi je diplomirao engleski jezik; živio asketski, bavio se meditacijom. Izučavao budizam, putovao po svijetu, držao predavanja. Oženio se Peruankom koja mu je izrodila osmoro đece…
A kada se 1912. na Veruši rodio Luka Zečević, niko od njegovih ukućana nije mogao ni sanjati da će se on naći u dalekoj Latinskoj Americi.
Prethodo je, prije II svjetskog rata, diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Kao najbolji student koristio je kraljevu stipendiju. To mu je omogućilo da postane vojni sudija. Krajem rata, s više kraljevskih oficira i bratom Aleksandrom, te bratom od strica Manojlom Manom, stigao je u Trst, a odatle u Peru.
U zavičaju je ostala Lukina supruga Koviljka i tek rođena ćerka Lela, koju nikada nije vidio…
- Život mu je u Peruu bio težak - kaže Lela Zečević Slovinić. - Kao pravniku sa znanjem više jezika, nuđeni su mu značajni poslovi, ali se svog državljanstva nije htio odreći. Živio je u Tingo Marii, kupio pravo da krči džunglu i na plantažama uzgajao kafu. Kasnije je napustio plantaže i preselio se u Limu. Bio je predsjednik Udruženja plantažera kafe i korporacije proizvođača kafe Južne Amerike za izvoz ovog napitka u druge zemlje. Stalno je iskazivao želju da posjeti rodni kraj, da uloži svoj kapital i pomogne Crnoj Gori…
Godinama je Luka zvao suprugu Koviljku i ćerku Lelu, da dođu i zajedno žive u Peruu.
- Zbog velike daljine i komplikovanih uslova, nijesmo otišle - sjeća se Lela. - Nakon čekanja više od deset godina, Luka se oženio Peruankom Rossom i s njom dobio petoro đece: Elenu, Ivana, Margaritu, Branka i Lukasa…
Umro je 1986. i sahranjen u Limi. Na samrti je zamolio brata Aleksandra da ode u Crnu Goru i posjeti njegovu užu porodicu, suprugu Koviljku Drakić Zečević (1926-2006) i ćerku Lelu Zečević Slovinić, što je odlagao godinama. Aleksandar je ispunio Lukinu želju. Pretražujući preko društvenih mreža prezime Zečević, Lelina ćerka Milica pronašla je 2017. godine Margaritu Zečević, koja živi u Los Anđelesu, pretpostavljajući da je to njena tetka. Poslije kraće komunikacije, Margarita je shvatila da priča sa svojom sestričinom. S ovim radosnim otkrićem upoznala je svoju sestru Elenu i braću, Ivana, Branka i Lukasa. Dogovorili su se da ovog proljeća posjete Crnu Goru, upoznaju polusestru Lelu Slovinić i njenu porodicu.
I: 12. maja 2018. na podgorički aerodrom sletio je avion u kome su bili Elena (63), sa sinom Lukom, studentom, Margarita (58), i najmlađi brat, Lukas (40). Na aerodromu ih je dočekala njihova polusestra Lela sa suprugom Slobodanom Bobom Slovinićem, sinom Sašom i ćerkom Milicom.
- Susret je bio izuzetno emotivan, veoma topao i prisan, prepun emocija, zagrljaja i suza, što je karakteristčno i za Crnogorce i za Južnoamerikance – priča mi Lela Slovinić. - Pred dolazak nijesu bili sigurni kako će biti primljeni, ali nakon veoma osjećajnih sestrinsko-bratskih zagrljaja, sve dileme su nestale…
Elena ima petoro đece, živi u Peruu u gradu Truhiljo na obali Tihog okeana, posjeduje sa suprugom veliku plantažu avokada, pomorandži i drugog južnog voća; Margarita ima tri ćerke, udate su i svi žive u Los Anđelesu; Lukas, građevinski inženjer, otac troje đece, živi i radi u Limi, direktor je fabrike čokolade koja zapošljava hiljadu radnika. Kad ponovo dođe u Crnu Goru, kaže, kupiće neku nekretninu a zainteresovan je i za biznis blizak djelatnosti kojom se bavi; Branko s porodicom živi u Peruu, u Truhilju, a radi u Ekvadoru na izvozu organskih banana. Planira da idućeg ljeta posjeti Crnu Goru. Najstariji, Ivan, ostao je u Tingo Maria, na porodičnim plantažama kafe, kakaoa i banana. Sin Elenin Luka, obožavalac Mesija, student završne godine građevinskog fakulteta, planira nastavak školovanja u Barseloni…
Lela Slovinić primila ih je domaćinski u svom domu u Bloku pet u Podgorici, koristeći svaki trenutak da se bolje upoznaju, saznaju još više porodičnih pojedinosti i nadoknade višedecenijsko uzgubljeno vrijeme.
- Da bi se bolje upoznali s postojbinom njihovog oca Luke Zečevića, zajedno smo obišli znamenitosti Podgorice, Budve i Kotora - veli Lela Slovinić. - U svakom trenutku iskazivali su veliku radost i oduševljenje crnogorskim ljepotama koje su vidjeli, izražavajući izuzetnu bliskost s Crnom Gorom. S velikim zadovoljstvom, razmijenjeni su brojni pokloni za sjećanje na nezaboravne trenutke porodične bliskosti. Nažalost, ostali su kratko u Crnoj Gori, nepunu sedmicu, uz čvrsto obećanje da će iduće godine ponovo doći u zavičaj njihovog oca, u Crnu Goru, da zajedno budu sa svojom sestrom…
Nakon divnih utisaka koje su Elena i Lukas ponijeli u Peru, poručili su da se dvadeset članova, uključujući i porodice Margarite, Ivana i Branka, već pripremaju da iduće godine dođu u Crnu Goru.
Bonus video:
