- Još od 2002. godine uz nas se zabavljate. Gledate najbolji serijski i filmski program. Saznajete prvi sve. Vrijeme je da, nakon 15 godina medijskog liderstva, nastavimo isto. Znamo se! Pink M ponovo sa vama...
Znamo se, zato ovo i nije reklama. Nego crnogorska sudbina. Nijesmo čestito ni predahnuli, a ružičasta je ponovo sa nama, i to u dvije nijanse. Jednoj na kojoj se ono M čita kao Montenegro i drugoj na kojoj znači Media, a takođe se prikazuje u Montenegru.
*** Potpuno sam oduševljena ovim marketingom, stvarno je vrijeme da - nastavimo isto. Čemu promjene u zemlji čija polovina stanovništva uživa u kiču najgore vrste, onom koji se graniči sa zločinom. A druga ćuti od straha da se ne nađe na potjernici ni minut-dva...
Kakva je to prevara bila! Pink M je prodat, nikad više 2010, 2014. i 2016... Na kraju se ispostavilo kako je od svega tačno samo to da je neki stranac, uz saglasnost države, prodao nekom drugom strancu crnogorsku nacionalnu frekvenciju. I iznio novac iz Crne Gore. A nama ostavio Zadrugu. I to u 24-satnom trajanju, izgleda da je prodat i onaj propis po kojem je istovaranje tog smeća bilo zabranjeno prije ponoći.
***
Od te prevare, bezočnija je prošle sedmice bila samo ona na proslavi 220. godišnjice crnogorskog sudstva. Čije je emitovanje, nažalost, dozvoljeno i prije ponoći. Nezavisnost, efikasnost, djelotvornost, odgovornost, kompetentnost, etičnost - ređao je predsjednik Milo Đukanović kao da je tri decenije Crnom Gorom vladao iz izbjeglištva.
- Nema boljeg dokaza snage jedne vlasti od rada njenog sudskog sistema - priznao je pred ushićenom publikom. - I to ne zbog obaveza na integracionom putu, nego zbog unapređenja kvaliteta života svih građana.
Zaista nema, unapređenje je toliko da građani, isto kao i prije 220 godina, mnogo više vjeruju jednom mitropolitu nego cijelom sudskom sistemu.
Ko zna da li bi se predsjednik uopšte i našao ponovo na tom mjestu da ga takav sistem nije oslobodio dvojice najozbiljnijih konkurenata. Miodrag Lekić eliminisan je švercom glasova u produženom trajanju, kojim sud nije htio da se bavi. A Svetozar Marović eliminisao je samog sebe. Ne samo time što je prihvatio ponudu koja se ne odbija, nego što ju je pred sudom predstavio kao svoju.
***
Omakne se Pinku M poneka živa istina, kod nas je stalno vrijeme da nastavimo isto. Samo je u ovakvoj državi moguće da na čelu sudstva još opstaje nekadašnja tužiteljka Vesna Medenica, za čije se ime vezuju četiri propala procesa za ratne zločine: Bukovica, Morinj, Deportacija i Kaluđerski Laz.
Jeste li čuli oficira JNA Predraga Strugara u Načisto... Nije mi bilo čudno podsjećanje na to kako je pred sudom za ratna zlodjela kod Rožaja poginula optužnica, znala sam dosta toga i ranije. Ali, jeste bilo zastrašujuće njegovo detaljno objašnjenje zašto se to dogodilo.
Urnisali su čovjeku život ubacujući u optužnicu žrtve koje su nastradale ko zna kako i ko zna koliko prije zločina u Kaluđerskom Lazu. Igrali su se brojem mrtvih, znajući da on nije kriv ni za ona ubistva koja se tu zaista jesu dogodila. I uvozili leševe iz druge države, kao da ih Crna Gora već nije imala dovoljno na duši. Gazeći usput sve moralne i pravne norme koje su ikad važile u ovoj zemlji.
I nije im to prvi put. Učinili su isto i sa ocem Predraga Strugara. Ostarjeli general platio je sam sve zločine mladih, lijepih i pametnih jurišnika rata za mir. Koji sad, u punoj zrelosti ali sa istom pameću, samo što ne izazovu novi.
***
Vrijeme jeste drugo, ali sve ostalo skoro da je isto kao početkom devedesetih. Možda se i neće završiti ratom, ali mržnja koju ova vlast podstiče opasnija je od one ratne. I trajaće duže od nje, zato što se - nevjerovatno ali istinito - glas razuma sada jedva čuje. Nekoliko malih partija i nešto više jednako satanizovanih nevladinih organizacija imaju manje podrške nego što su imale antiratne socijaldemokrate, a kamoli liberali.
Zato se nekadašnji srpski bojovnici, sadašnje evropske montenegrinske uzdanice, ne trude čak ni da izmijene retoriku. Samo što sad prijete u ime druge nacije, nepravdom ispravljajući nepravde koje su sami učinili. Oboljeli od vlasti toliko da o sebi govore u trećem licu.
Zabranili su, bješe li u Pljevljima za početak, obilježavanje stogodišnjice podgoričke skupštine. One iste skupštine čije je odluke, u istom gradu, ista ova vlast rehabilitovala prije 30 godina. Slaveći zločince koji su se na te odluke pozivali ne samo 1918. nego i u Drugom svjetskom ratu. Prekrštavajući nožem sve što u Pljevljima nije bilo srpsko.
***
Nikad više 1918-a, podižu Crnogorcima nacionalni moral oni koji su - poništavajući odluke Avnoja - 1992. organizovali najmasovniju reprizu podgoričke skupštine. Uprkos tome, polovina Crne Gore uporno im vjeruje. Toliko da bi, ako vlast nekad procijeni da joj se to opet može isplatiti, reprizirala i taj ratni referendum.
Koje će to mjere preduzeti glede osamnaeste ne zna niko, pa ni oni koji njima prijete. Vratiće imovinu Crnogorskoj crkvi? Naravno da neće, ne pada im na pamet da sebi za vrat navlače ne samo Beograd nego i Brisel zbog nekoliko stotina pristalica CPC. Bio jednom vladika Antonije i nikad više...
***
Srušiće crkvu na Rumiji? Naravno da neće, ona ionako nema veze sa 1918-om, nego 2006-om. Inače je cijela ta priča od početka prevarantska, i sa svetovne i sa duhovne strane. Crkva sad nije legalna, ali je legalno stigla na vrh Rumije zahvaljujući legalnoj vojsci ne samo Srbije nego i Crne Gore.
U pratnji resora koji se proslavio legalnošću - crnogorskog MUP-a. Zauzvrat, legalni mitropolit tada isto takve crkve pacifikovao je nekoliko procenata glasača za NE...
Da su ikad mislili da ruše crkvu na Rumiji, učinili bi to dok je bila limena. Sad kad je obložena i opkoljena s ovoliko kamenja, mogla bi vlast s njim oburdati i sebe...
P.S. Dok je Pinka M, ništa od burdanja vlasti. Čudo je taj marketing...
Još od 1998. godine uz nas se zabavljate mržnjom. Gledate najbolji prevarantski program uživo i posljednji saznajete sve.
Vrijeme je da, nakon 30 godina liderstva, nastavimo - isto. Znamo se, zato možemo još toliko.
Bonus video:
