Saveznička trinaestogodišnja misija u Avganistanu okončana je 28. decembra 2014, kada je borbena prešla u novu fazu nazvanu “Odlučna podrška” , koja je počela 1. januara 2015. Za razliku od prethodnog perioda kada su Alijansine, tj. ISAF trupe bile direktno uključene u vojne ofanzive protiv talibana, novi ugovor sa afganistanskim vlastima, tvz. "Dogovor o statusu snaga" odredio je da se preostale vojne snage - njih 13233 - naredne dvije godine fokusiraju na obučavanje i savjetovanje avganistanskih snaga bezbjednosti. Sjedinjene Države, koje imaju najviše vojnika u zemlji (oko 9800), na osnovu tzv. Bilateralnog bezbjednosnog sporazuma sa avganistanskom vladom, imaće mogućnost da dio svojih trupa koriste u određenim antiterorističkim operacijama.
Nakon dugogodišnjeg angažmana mnogi se, potpuno razumljivo, pitaju šta će biti trajno nasljeđe zapadnog prisustva u ovoj zemlji, brojnih žrtava, ogromnih sredstava i energije uloženih u obnovu, razvoj i optimistične planove za budućnost. Treba podsjetiti da je na vrhuncu vojnog angažmana 2009. godine ISAF imao oko 142000 vojnika u zemlji. I pored značajnih uspjeha, pitanje je da li su trajni ciljevi ostvareni, i da li će Avganistan moći da samostalno funckoniše i brine o svojoj bezbjednosti kada se poslijednje strane trupe povuku iz zemlje.
Realnost je da je Avganistan i dalje veoma opasno mjesto. Kritičari ukazuju na činjenicu da i pored trinaest godina rata, Zapad i njegovi saveznici nijesu uspijeli da poraze talibane. Naprotiv, oni su i dalje veoma aktivni i napadaju avganistanske snage bezbjednosti. U najskorijoj seriji napada na ciljeve širom prestonice Kabula, uključujući policijsku akademiju, baze stranih snaga i gradski aerodrom, život je izgubilo 56 ljudi.
Pojedini analitičari ukazuju da pojačani napadi predstavljaju posljedicu unutrašnje borbe i raskola u talibanskom pokretu. Krajem jula objavljena je informacija da je dugogodišnji lider Mula Omar mrtav, da je već prije dvije godine sahranjen negdje u Pakistanu. Spekulacije o njemu kružile su izvjesno vrijeme, pogotovu zbog činjenice da se dugo nije pojavljivao u javnosti.
Međutim, intrigantno je da se Talibani polovinom jula objavili saopštenje u kome je, navodno, upravo Mula Omar odobrio mirovne pregovore sa avganistanskom vlašću, koji su počeli tog mjeseca, a kojima je domaćin bila pakistanska vlada. Nakon objavljivanja informacije o smrti dugogodišnjeg lidera, pojavile su se vijesti o sukobu oko novog liderstva pokretom, došlo je i do novih napada u Avganistanu , pa su mirovni pregovori zaustavljeni. Dodatno zabrinjavaju gubici avganistanskih snaga u okršajima sa talibanima.
Neka istraživanja ukazuju na problem kao što je nedovoljna i neadekvatna opremljenost avganistanske vojske, pogotovo manjak helikoptera i borbenih aviona neophodnih za vazdušnu podršku tokom borbi sa pobunjenicima. Ove, kao i neke druge, činjenice uticale su na planere u Vašingtonu i Briselu da fleksibilnije gledaju na 'krajnje rokove' za povlačenje preostalih trupa. Kako navodi list USA Today, američki predsjednik Obama je u martu ove godine obećao da će zadržati svih 9800 vojnika do kraja 2015. godine. Raniji plan je bio da se taj broj smanji na oko 5500, ali su dešavanja na terenu uticala na pomjeranje rokova povlačenja.
Praćenje situacije u zemlji biće od ključne važnosti i za 2016. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je najavio da će nova civilna misija, nazvana “Trajno partnerstvo“, preuzeti liderstvo u Avganistanu nakon 2016, za razliku od sadašnje, vojne kojom upravlja američki general Džon F. Kembl.
Nesporno je da će Avganistan još dosta vremena zavisiti od podrške NATO-a i pomoći partnera iz međunarodne zajednice i regiona. Zapad će svakako morati da nastavi da finansijski podržava avganistansku vojsku, koja sada broji 352.000 vojnika, i čije održavanje godišnje košta oko 4 milijarde dolara. Takođe, jasno je da je pakistanska saradnja neophodna za postizanje bilo kakvog trajnog riješenja. Ta država je ne samo regionalni igrač i nuklearna sila, već i značajan faktor u pregovorima sa avganistanskim talibanima koje, kako mnogi vjeruju, ta država podržava.
Avganistanski predsjednik Ašraf Gani krenuo je u pregovore direktno se obrativši vladi u Islamabadu. Sada treba sačekati, i vidjeti kako će unutrašnja borba oko vođstva nad pokretom uticati na talibansku spremnost da nastave pregovore.
Takođe, razvoj događaja zavisiće i od uključivanja regionalnih sila poput Kine i njihove pomoći. U javnosti je malo poznato da je Kina, u maju ove godine, omogućila tajni susret i pregovore između predstavnika avganistanske vlade i Talibana. Kako je izvijestio “Vol strit žurnal”, kineski predstavnici naglasili su spremnost da budu konstruktivan partner u pregovorima.
Analitičar sa Fudan univerziteta u Šangaju Zao Huašeng naglašava kinesku zabrinutost za budućnost Avganistana, posebno nakon povlačenja stranih trupa. Kina se graniči sa Avganistanom i ne želi ponovni haos u susjedstvu i vraćanje na vlast ekstremističkih pokreta. Takođe, Peking je u posljednih nekoliko godina veoma ekonomski angažovan u Avganistanu . Investirao je ogromna sredstva u izgradnju infrastrukture, naročito rudnike bakra. Huašeng naglašava da Kina ima relativno neutralan imidž kod zavađenih strana u Avganistanu , jer se godinama zalagala za pomirenje i nije otvoreno stala ni na čiju stranu, što je čini prihvatljivim medijatorom.
Autor je magistar bliskoistočnih studija sa Siti Univerziteta u Njujorku
Bonus video:
