Odnosi među državama u našem regionu danas su bolji nego što su bili u protekloj deceniji, iako je suočavanje sa uzrocima, razmjerama i posljedicama nedavnih sukoba i složen proces, što uzrokuje povremena sporenja i zahlađenja u odnosima. Najviši državni predstavnici se češće sreću, postepeno se unapređuje bilateralna saradnja. Sve je više regionalnih skupova na kojima se razmatraju zajednički interesi, područja i inicijative za jačanje međusobne i regionalne saradnje, za napredovanje prema integracijama.
Tako poboljšani odnosi ipak nijesu, ili ne još, pomogli da se savladaju krupni problemi sa kojima se suočavaju pojedine naše države. Produžavanje takvog stanja nosi realne opasnosti pogoršavanja situacije, eskalacije konfrontacija i može ozbiljno ugroziti mir i bezbjednost kako u njima, tako i u cijelom regionu. Naporedo sa tim i dalje su prisutne, čak su u porastu, globalne opasnosti po međunarodni mir i bezbjednost, pa tako i naseg regiona.
Bosna i Hercegovina
BiH je, na očigled i uz kasno reagovanje Evrope i cijele međunarodne zajednice, osvajačkim ratom koji joj je nametnut, platila užasnu cijenu sa više od 100.000 stradalih, genocidom u Srebrenici, milionima izbjeglih, etničkim čišćenjem.
Dejtonskim sporazumom je okončan rat, ali je prvi put ustanovljena etnička podjela BiH, stvaranjem entiteta, kantona, distrikta. Protekle dvije decenije nakon tog sporazuma pokazale su da su temelji iI vezivna tkiva Dejtonske BiH veoma loši i neodrživi, a da opstaju samo zahvaljujući stalnom nadzoru, pritiscima i infuziji međunarodne zajednice. Otuda je BiH suočena sa stalnim nasrtajima na njen integritet iI opstanak kao države, koji dolaze u prvom redu od pojedinih nacionalnih ili vjerskih elita. One prijete bilo da će se otcijepiti i urušiti tu državu, ili da je urede na sada nerealnim osnovama, što bi takođe vodilo sukobima.
Ti koji uporno, sve glasnije i otvoreno saopštavaju takve namjere, pokreću, kao i ovih dana, akcije u tom pravcu - oni su najveća opasnost po mir i stabilnost, ne samo BiH, već i čitavog regiona, pa i šire. Jer, raspad BiH bi, u to ne treba imati sumnje, opet bio krvav, uz angažovanje susjednih, tzv. matičnih zemalja konstitutivnih naroda BiH, sa rizikom konfrontacija pojedinih sila koje imaju interese i uporišta na ovom prostoru.
Zato u Igmanskoj smatramo da je 20 godina agonije, nakon rata u BiH, više nego dovoljna opomena i pravo vrijeme da se udruze sve snage, kako bi se otklonile prepreke izgradnji jedinstvene, funkcionalne, stabilne, napredne BiH. Smatramo da EU i drugi duguju BiH da joj pomognu da se zaustave dezintegracioni procesi, da se konačno desi preokret ka građanskom, demokratskom i naprednom društvu, ostavljajući iza sebe ono što je nametnuti joj rat donio - međuetničke i međuvjerske podjele, mržnju, sukobe, spremnost da zarad vlasti, takve snage krenu opet u rat.
- EU je, čini se, prihvatajući inicijativu Njemačke i V. Britanije, najzad shvatila da se BiH mora pružiti nova šansa. Ona bi morala učiniti još više, ono za šta se mi u Igmanskoj inicijativi od početka zalazemo: da se za BiH usaglasi ubrzani kolosijek integrisanja u EU, čime bi se ojačale njene evropske vrijednosti i snage.
- Mora se, sa puno razloga, tražiti mnogo jasniji odnos i veći doprinos susjeda stabilizaciji prilika u BiH, njenoj funkcionalnosti, razvoju kao građanskog društva - a ne da neki od njih i dalje sprovode dvostruku politiku: da načelno podržavaju njen teritorijalni integritet; dok istovremeno podržavaju lidere nacionalnih stranaka koji vode politiku slabljenja BiH kao jedinstvene države.
- Mi iz NVO morali bismo biti posvećeni i angažovani na podršci građanskim organizacijama u BiH, kako bismo ojačali i u mnogo većoj mjeri uticali na procese odlučivanja o politici i životu BiH, kako bi se prevladavale etničke i vjerske podjele, nepovjerenja, netrpeljivosti i sukobi.
Tako udruženi napori trebalo bi da doprinesu da se, na nekoj novoj međunarodnoj konferenciji, dogovore bolji okviri i osnove za konsolidaciju i napredak BiH, kao jedinstvene, građanske drzave, ravnopravnih naroda i zajednica u njoj, bez prava ma kog naroda ili entiteta da se odvaja, ili preuzima državne nadležnosti BiH.
Kosovo
Kada je riječ o odnosima na relaciji Srbija - Kosovo, od izuzetne je važnosti kontinuiran dijalog najviših predstavnika njihovih državnih organa, koji se vodi na inicijativu i uz značajnu ulogu EU, kao i da se osigura sprovođenje postignutih dogovora. To je važno za njihov napredak i buduće odnose naroda i građana dviju zemalja; za procese njihovih integracija u šire evropske okvire; kao i za dobre i stabilne ukupne regionalne odnose.
Normalizacija i razvoj njihovih odnosa biće dug i složen proces. Otuda je neophodno da se obje strane, kao i susjedi, posebno Albanija, suzdržavaju od svega što bi moglo imati negativan uticaj na atmosferu koja bi trebalo da vodi jačanju razumijevanja i povjerenja. Regionalni dijalog i aktivnosti bi trebalo sve više da uključuju predstavnike Kosova, kako bi se i tim putem pružio doprinos napretku u dijalogu i pozitivnim unutrašnjim kretanjima.
Makedonija
Teško je ostvarivati sveopšti napredak u Makedoniji u uslovima složenih unutrašnjih političkih prilika, međunacionalnih trvenja, te odsustva politike dobrosusjedskih odnosa posebno od strane nekih susjeda. Uprkos jasnom opredeljenju i nužnosti integracija Makedonije u EU i NATO, radi očuvanja i jačanja mira, stabilnosti i opšteg progresa Makedonije - onemogućen joj je napredak ka tim integracijama - zbog principa konsensusa u ove dvije organizacije i nedobronamjernog stava Grčke.
Izostanak takvih okvira i pozitivnog uticaja EU i NATO šteti Makedoniji i regionu Z. Balkana. U isto vrijeme, time se otvara plodno tle za rivalitete spoljnih sila, što bi moglo još više komplikovati i otežati situaciju. U tim okolnostima velika je odgovornost državnog i političkog rukovodstva Makedonije da pokaže mudrost, strpljenje, tolerantnost i spremnost na kompromis - kako bi se prevazišla kriza i otvorila perspektiva stabilnosti i napretka.
Poremećeni globalni odnosi i naš region
Na ovako krhko stanje mira, stabilnosti i bezbjednosti našeg regiona izazvano nepovoljnim procesima unutar naših država, utiče i opšte stanje evropskih i međunarodnih odnosa. Globalni mir i stabilnost su, u ovom vremenu, pred ozbiljnim izazovima koje karakteriše, s jedne strane, konfrontacija oko Ukrajine, sa elementima obnavljanja hladnoratovske atmosfere; a s druge, opasne prijetnje i ubilačke akcije terorizma tzv. Islamske države, te rastući talasi izbjeglica koje, zbog brojnih sukoba i bijede, traže spas u Evropi koju, opet, već dugo ozbiljno potresa duznička kriza i bankrot Grčke.
Ovo, zajedno sa nepovoljnim razvojem na Bliskom istoku i u Africi, sa daljim širenjem i napadima ISIL-a i drugih terorističkih organizacija, skreće pažnju EU, SAD i drugih, smanjuje njihov angažman na rješavanju problema i poboljšavanju situacije na Z. Balkanu. Istovremeno, prisutan je svojevrstan rivalitet za strateške interese, uticaje i prednosti pojedinih sila u ovom regionu, što dodatno opterećuje unutrašnje i međusobne odnose naših država, čiji mir, bezbjednost i stabilnost u velikoj mjeri zavise od odnosa i angažmana velikih sila.
Crna Gora i region – kako može pomoći?
Ulazeći u desetu godišnjicu svoje nezavisnosti, Crna Gora je dokazala da, ne samo što takvim svojim opredeljenjem nije ugrozila stabilnost i odnose u našoj regiji, već je unaprijedila odnose sa svim susjedima, počev od Srbije, i afirmisala se kao pozitivan činilac regionalne saradnje.
Na tim osnovama CG, takođe, može i treba aktivno doprinositi rješavanju problema koji prijete miru, stabilnosti i bezbjednosti naših država. To treba da čini i zbog osjećaja duga i odgovornosti, s obzirom da je u 90-im bila aktivni dio politike rata i zločina, pa je u obavezi da pomogne u liječenju teških i dubokih rana koje je ta politika uzrokovala, naročito u BiH i Hrvatskoj. To treba da čini i zarad sebe same, svog mira i stabilnosti, jer bi se nestabilnosti, krize i sukobi drugdje u susjedstvu, mogli brzo prenijeti i na Crnu Goru, ugroziti njen mir, razvoj i integracione procese.
Smatram da bi najviši državni predstavnici CG, kao i drugih država regiona, posebno susjeda, morali izraziti jasno neslaganje, pa i osudu svih oblika prijetnji državnom integritetu BiH, namjerama secesije, te akcija koje vodi slabljenju BiH kao države i njene funkcionalnosti, pošto takvi stavovi i postupci prizivaju na sukobe i rat u BiH, ali i u regionu. Takođe bi CG trebalo da se založi za posebne mjere podrške i pomoći brzoj integraciji BiH u EU.
Crna Gora treba da se založi i za što skorije postizanje dogovora, odnosno efikasnije rješenje problema oko imena kao i veta kojeg Grčka postavlja na integraciju Makedonije u EU i NATO, da ponudi usluge dobre volje i pomoći u traženju bržeg i prihvatljivog rješenja. Ona, takođe, treba da podrži stav da se predstavnici Kosova pozivaju na sve sastanke koji se bave pitanjima regionalnog mira, stabilnosti i saradnje. Smatramo da je vrijeme da se uspostave puni diplomatski odnosi između CG i Kosova, na nivou ambasadora.
Konačno, očekujemo snažno zalaganje i angažovanje CG u prilog mnogo većeg stepena povezanosti, saradnje pa i reintegracije našeg regiona, gdje god je to moguće. Ovakav odnos prema viziji saradnje i reintegracije našeg, odnosno regiona Z. Balkana, trebalo bi da bude sastavni dio obrazovnog i šireg društvenog angažmana, onako kako se to čini prema cilju integracija u evropske institucije.
Iz uvodnog izlaganja na Konferenciji Igmanske inicijative “Dejton i region - 20 godina kasnije, Perspektive Z. Balkana”, Podgorica, 04. 07. 2015.
Autor je kopredsjednik Igmanske inicijative za CG
Bonus video:
