Danas sam se (zasjedanje parlamenta 01. 04. 2015.) naslušala gomile gluposti, bljutave sentimentalnosti, a prije svega nepristojne tragične partijske propagande koja instrumentalizuje tešku poziciju žena u Crnoj Gori koje su po svim kriterijumima najdiskriminisanije u Evropi.
Raspravljali su rekoše o „važnom“ pitanju - o nadoknadi za“ rađanje određenog broja mladunčadi“, što su nazvali „materinstvom“. Da bude jasno, ovo o čemu se danas mentalisalo u parlamentu nema nikakve veze sa odgovornim materinstvom, ni odgovornim roditeljstvom. Mizoginija i populizam.
Znam da ovo razumiju odgovorni roditelji, jer nema nikakve nadoknade koju može dobiti žena koja je odgajala ili danas odgaja djecu u Crnoj Gori, 15-25 godina kasnije, za ono što je trpjela dok je odgajala djecu u bijedi svakodnevice koju su joj priredili današnji govornici u paketu. Trpjela je: strah da ne obezbjeđuje kvalitetnu hranu, da ne obezbjeđuje adekvatnu odjeću, da će dijete uhvatiti loše društvo, da će ga opijati, da će ga drogirati, konačno da će ga ubiti u bolnici ili na ulici ili da će isti sastav krenuti u novu avanturu „rata za mir“, ovog puta na unutrašnjem planu, otimajući joj djecu i njihovu budućnost.
Takav je rezultat dugogodišnjeg rada pozicije i opozicije, takav su ambijent stvorili oni koji su danas mentalisali i oni kojima je ovim činom opozicije omogućeno da nakon dužeg vremena zloupotrebe Ustava i zakona sa njihove strane operu svoje lice braneći pravim argumentima i ustav i zakon. Nemoralno je demagoško uvlačenje žena u partijske mreže! Izbori su 2016. godine (treba da startuje zakon) i bilo je vidljivo da je jako važno ko je prvi smislio ovako „epohalno“ rješenje i koga treba žene da zaokruže. Drugi su se pridružili kako bi ućarili na priči o „bijeloj kugi“ koju zorno podržavaju u svim državnim temama - osim kada se dotaknu žena.
Nismo čuli u kojoj je zemlji na svijetu ovom mjerom riješen pad nataliteta, niti je to koga u parlamentu interesovalo, kao ni to zašto je „komplikovano“ sporvoditi podsticajne mjere koje postoje u zapadnoj Evropi npr. smanjenje poreza, dodatak za roditeljstvo dok je dijete u razvoju i slične mjere. Konsenzusom su stvorili ambijent u CG da babe odgajaju djecu jer je roditeljima svim sredstvima to otežano (rade po čitav dan, vrtića nema, ni produženog boravka, ni društvene podrške kroz obrazovanje i zdravstvo, ni olakšice poreza!). Možda je prifalilo baba, a one su najjeftinije ovom režimu i primitivnoj opoziciji. Isplativo je - ako baba ima bar šestoro unučadi od troje djece može se do smrti efikasno eksploatisati jer takva sigurno nema vremena za parlament, a za članstvo u njihovim partijama, kada je već toliko rađala, rekoše nije „kvalitetna“.
Tema na kojoj je misaoni i idejni potencijal opozicije našao zajedničku tačku tragična je slika naše budućnosti koja je okovana primitivnim patrijarhatom i nacionalizmom. Ozbiljan nagovještaj ovakvog stanja je bio smijeh kada su jednoglasno usvojili Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Bilo je malo nade da će ga makar opozicija pročitati (uslov ulaska u Evrpsku uniju jeste sprovođenje politika rodne ravnopravnosti, a ne samo usvajanje zakona). Danas je jasno da se nisu udostojili ni da ga pročitaju, ni da ga razumiju. Njima ne treba garant nenasilja, razvoja i slobode u ovoj državi, njima treba laž o„čojstvu i junaštvu“ kako bi se nasilje nastavilo.
Šta su uradili do danas svi redom koji su grlato govorili o brizi za žene da u redovima njihovih partija bude 50% žena? Da li ih ima 40% u parlamentu? U njihovim redovima ima najmanje žena u Evropi. Sram ih bilo. Da nema tog konsenzusa u mizoginiji, kako bi mogli biti ovako „širokog srca“ kao danas u raspravi o populacionoj politici dok su realno svjedočili o zaglibljenosti u nacionalističkoj matrici gdje su žene samo instrument, gdje se diskriminacija žena podrazumijeva a stvaranje ambijenta za bezbjedno roditeljstvo je „zadnja rupa na svirali“.
Toliko su izgubili kompas u strahu od gubitka privilegija da im je ostalo jedino da kao sitne duše trguju ženskom nesrećom i siromaštvom. Odnos prema ženama (najbrojnijoj grupi potlačenih) uvijek je mjera humanosti i demokratičnosti društva. Vidljivo je da je ogroman manjak i jednog i drugog u crnogorskom parlamentu i da tamo nema političkog glasa koji uvažava rezolucije, deklaracije, zakone, planove, strategije kada su u pitanju ženska prava. Uljuljkani u narcistički raj patrijarhata, uvode nas u sve dublji mrak.
Autorka je psihološkinja.
Bonus video:
