Ono što se najavljivalo, obistinilo se - na vanrednom samitu Europske unije u Bruxellesu 6. ožujka većinom glasova usvojen je plan pod nazivom Ponovno naoružavanje Europe (ReArm Europe), kojim, u nekoliko godina, treba osigurati 800 milijardi eura za obranu, čime Europa pokazuje da se oslanja na sebe bez novca iz Sjedinjenih Američkih Država. Najveći dio od 650 milijardi eura odnosi se na sredstva koja bi države članice, aktiviranjem klauzule vanrednog stanja, same trebale osigurati i to nije sve. Naime, Europska komisija uspostavlja posebni financijski instrument od 150 milijardi eura zajmova državama članicama za investicije u obranu, Komisija bi se za taj iznos zadužila na financijskim tržištima, a da bi dobile takav zajam, članice će podnijeti popis o tome na šta će potrošiti zajam.
Pretpostavlja se da bi se ova sredstva koristila za financiranje projekata poput protuzračne i proturaketne obrane, topničkih sistema, bespilotnih letjelica s projektilima i streljivom, sredstava za borbu protiv dronova, te za rješavanje drugih potreba - od kibernetičke sigurnosti do vojne mobilnosti. Sredstva bi se trošila kroz zajedničku nabavku, čime bi se smanjili troškovi, povećala interoperabilnost i ojačala obrambena industrijska baza. Ogromna izdvajanja za obranu objašnjavaju se kao oblik odvraćanja Rusije da ne ponovi ono što radi u Ukrajini, premda stanje nije baš takvo da će Kremlj izvršiti invaziju, npr. na Njemačku i Poljsku. Prema onome što se može zaključiti iz anonimnih anketa, jer se u Rusiji o tome ne smije javno govoriti, ruskom narodu dosta je ovog rata koji je već ušao u četvrtu godinu da bi se krenulo u neki drugi.
Moj poznanik prof. dr. Marinko Ogorec, nekadašnji hrvatski vojni ataše u Moskvi, kaže da nije siguran da u sadašnjoj situaciji Rusija ima dovoljno kapaciteta i vojnog potencijala za bilo kakvu eskalaciju ratnog sukoba izvan prostora Ukrajine. Navodi da hibridna djelovanja ne moraju nužno biti uvod u eskalaciju klasičnog rata, ali mogu biti dobar oblik destabilizacije pojedinih ciljanih sistema, te unositi određenu dozu nemira, napetosti i anksioznosti na ciljanu zajednicu.
U svezi naoružavanja Europe predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen vrlo je odlučna i naglašava da je neophodno veliko povećanje obrambenih kapaciteta i dodaje: “Želimo trajan mir, ali trajan mir može se graditi samo na snazi, a snaga počinje jačanjem nas samih.” Podsjećam da Europsko vijeće odluku o proračunu donosi konsenzusom do kojeg neće biti lako doći, jer Europa je možda i razjedinjenija nego ikad od Drugog svjetskog rata, s usponom desničarskih stranaka koje javno ili tajno imaju dobre odnose s Kremljom.
U kontekstu odnosa SAD-a i Europe kakvu važnost ima sastanak održan 1. ožujka u Londonu europskih lidera, njih 18, među kojima su bili i oni iz Ujedinjenog Kraljevstva i Turske, čije zemlje nisu u EU? Naširoko se raspravljalo o mirovnom dogovoru o Ukrajini, ali opće suglasnosti nije bilo. Pretežna većina članica EU smatra da je i dalje potrebno slati vojnu pomoć Ukrajini i povećavati ekonomske pritiske na Rusiju dok se ne povuče sa okupiranih teritorija, kako bi se Ukrajini uspostavili trajan suverenitet i sigurnost granica, ali ovome se u prvom redu protivi Mađarska, koja u protekle tri godine nije dozvolila da se preko njenog teritorija šalje pomoć Ukrajini.
Na kraju, na izvanrednom samitu EU u Bruxellesu propao je veliki paket vojne pomoći Ukrajini koji je Kijevu trebao zamijeniti američku podršku koja je bila najveća, a sada je neizvjesna. Od početka ruske vojne agresije EU i njene članice Ukrajini i njenom stanovništvu osigurale su gotovo 135 milijardi eura pomoći, što uključuje 48,7 milijardi eura potpore ukrajinskim oružanim snagama. EU je donijela i dosad nezabilježene sankcije protiv Rusije, a najnovije usvojene 24. veljače 2025. usmjerene su na ključna područja ruskog gospodarstva, uključujući bankarstvo, ratnu flotu i tehnologiju u industrijskom i energetskom sektoru.
Premda svjestan da bilo kakav mirovni sporazum za Ukrajinu nije izvodljiv bez političke, financijske i vojne podrške SAD-a, dio članica EU ignorira drugu, ključnu i stranu u ovom ratu Rusiju, na čijoj ulozi insistira upravo američki predsjednik. Naime, Donald Trump je pokrenuo razgovore s Vladimirom Putinom bez sudjelovanja europskih partnera i Kijeva, a čiji je cilj pogodovanje Rusiji, na štetu Ukrajine. Europa na takvo rješenje ne pristaje - a rat Ukrajinu i dalje razara i uzima goleme žrtve.
Bonus video:
