Koristeći niz usporedbi s drugim državama, Europska je komisija u posljednjem izvještaju s pravom ustvrdila da Hrvatska ima jedan od najskupljih, ali istovremeno i najneefikasnijih javnih sektora. Dosta se drvlja i kamenja baca na ljude koji rade u državnim institucijama, no nije temeljni problem broj zaposlenih ili njihove, u osnovi niske, plaće, nego zbrka, nemar i prenormiranost.
Manje je poznato da osim Vlade i Sabora imamo dvjestotinjak institucija s javnim ovlastima: raznih agencija, komora, sudova, zavoda, vijeća koji svakodnevno oblikuju norme ponašanja, ali i zavlače ruke duboko u džepove građana i prihode tvrtki. Da mnoge od njih sutra nestanu, baš kao i županije ili 80 posto općina i gradova, nikome ne bi nedostajali. Još je Ivo Sanader 2007. jednu svoju jedinicu nazvao hitrorezom i zadužio je da mu dostavi listu nepotrebnih propisa i institucija, no od tada se njihov broj samo povećavao.
Njegova se nasljednica dala u potragu za parafiskalnim nametima te su i oni stavljeni na jedan kup, no pola desetljeća poslije lista parafiskalnih nameta i dalje je pogolema te oni, prema računici Europske komisije, godišnje odnose 6,4 milijarde kuna! Život građana i poreznih obveznika ne zagorčavaju samo porezi nego i takse, komorske, javnobilježničke i komunalne naknade, pristojbe za rad, pa i suluda praksa da neka javna institucija najobičniju potvrdu naplaćuje sto kuna ili pak da se bez potpisa nekog zavoda ili komore ne može pokrenuti nikakav posao.
Javni bilježnici postoje već 22 godine, a kome je jasno što smo s njima dobili? Niti su sudovi brži, niti je ljudi po općinama manje, niti se zna koji je smisao javnobilježničkog potpisa osim da uzmu novac? Opet se govori o rezanju plaća jer je lakše "otfikariti" deset posto mase svima, nego zagrepsti u dubinu i maknuti institucije koje su pod krinkom javnog interesa same sebi svrha. Uz HGK, u zemlji postoje čak 22 komore koje imaju cjenike kao da smo Norveška i to nitko ne kontrolira.
(vecernji.hr)
Bonus video:
