Holandija je dvostruko i nešto više, veća od Crne Gore. Četvrtina njene teritorije je ispod nivoa mora od kojeg se vjekovima branila i od tog istog mora otimala zemlju. Pored istaknutog, Holandija je peta zemlja u svijetu po izvozu privrednih dobara. Druga je svjetska ekonomska sila po izvozu poljoprivrednih proizvoda, pri čemu po ovom osnovu inkasira godišnje 86 milijardi eura. I pored istaknutog, Holanđani su zabrinuti za budućnost, zbog činjenice što su Ujedinjene nacije nedavno obznanile da će u 2050. godini doći do velike krize u ishrani ljudi na planeti!
Zemlje Beneluksa su uvijek bile kulturni i privredni izazov za razvijeni svijet. A tek za nas na Balkanu! Međutim, kako stvari stoje, malo je od toga bilo vajde za nas Balkance? Zvanični podaci govore da je Holandija peta zemlja u svijetu po izvozu privrednih dobara, a druga po izvozu poljoprivrednih proizvoda. Zemlja lala, vjetrenjača i kanala, samo po osnovu agrarne produkcije inkasira godišnje 86 milijardi eura.
I pored istaknutih činjenica, holandsku privrednu i naučnu misao brine što će se desiti u ne tako dalekoj budućnosti u sektoru ishrane svog stanovništva, imajući pri tome u vidu najave sa najzvaničnijih mjesta? Poznavaocu prilika u ovoj zemlji u prvi mah izgleda da ona nema razloga za pretjeranu brigu. Ali nije tako, njihovi privredni stratezi i nauka i te kako brinu za budućnost svog naroda i misle da treba spremno dočekati najavljene poremećaje. Zbog toga, njihova struka i nauka su posljednjih godina istražili i riješili ovaj problem. Riječ je o rješenjima koja se temelje na: zemlji, moru i vazduhu. Na osnovu ostvarenih dostignuća, kompetentni ljudi tvrde da je ova zemlja čvrsto zakoračila u - 22. vijek.
Malo podsjećanja: nalazeći se na ekonomskoj prekretnici, brojne zemlje u svijetu, odmah nakon II svjetskog rata krenule su u proces hemizacije u poljoprivredi, što je na jednoj strani donijelo progres u pogledu volumena proizvodnje i u mnogim zemljama ugasilo glad, a na drugoj strani decenijama ugrožavalo život ljudi, hranom koja je u sebi sadržala štetne supstance.
Suočivši se sa ovim problemom, u zemljama razvijene ekonomije, struka i nauka su u pretposljednjoj deceniji prošlog vijeka, krenuli u potragu za tehnologijom proizvodnje hrane bez učešća hemijskih sredstava. Uspjeh na ovom planu označio je početak “druge revolucije” u pogledu kvaliteta ishrane ljudi. No, i pored ove činjenice, tehnološka bitka na ovom planu, nažalost u velikom broju zemalja u svijetu, još nije dobijena, i hemija je u proizvodnji prisutna u dosta zabrinjavajućim razmjerama. Niko ne zna do kada će ovo stanje potrajati!?
Na drugoj strani, u manje razvijenim zemljama (nedovoljno razvijene i zemlje u tranziciji) još nije u dovoljnoj mjeri savladana prva faza (hemizacija). A što se tiče proizvodnje zdravstveno bezbjedne hrane, muče se sa početnim nevoljama. Relikt je to višedecenijske naučne i ekonomske nemoći, odnosno neafirmativne agrarne politike u tim zemljama.
Kada je riječ o rezultatima “treće revolucije” sa kojom se Holandija “izborila” i naše pozicije - o tome ne treba trošiti riječi, izuzev što se može konstatovati da je ova oblast u domenu nepoznanica! Autor ovog teksta nije u mogućnosti saopštiti neke bliže podatke u vezi suštine ove zanimljive teme dijelom zbog nedostatka novinskog prostora, dijelom što njihovo objavljivanje ne dozvoljava onaj ko podacima raspolaže.
Konačno, u zemljama koje primarno brinu o kvalitetnoj i sigurnoj ishrani svog stanovništva kao strateški važnom segmentu zvanične privredne politike na dugi rok, struka i nauka kontinuirano rade na ovom poslu uz obilatu podršku, kako privrede tih zemalja, tako i države, i ništa se ne radi po po sistemu “s mijene na uštap”.
I sasvim na kraju, neminovno se postavlja pitanje - kako je to agrarna politika Holandije u prošlosti eliminisala “vještački privid” koji je i kod njih visio kao mač nad poljoprivredom, kao tržišno i ekonomski manje atraktivnom granom, te da kao takva vuče zemlju u sistem ekstenzivnog privređivanja? Njihov davnašnji odgovor na ovo pitanje donio je danas Holandiji 86 milijardi eura godišnjeg izvoza iz agrara i kada im se sa naše strane postavi ovakvo pitanje, njima u prvi mah malo je što jasno i djeluju zbunjeno?
Odgovor je relativno prost, samo što u našim uslovima odgovor na ovo pitanje ne može dobiti “status građanstva”!
Bonus video:
