“Mandić je rekao da, kada nijesu htjeli u NATO sa DPS-om, neće ni sa njegovim privjescima.” (Vijesti 21.02)
Mandić brani i gradi demokratiju države Crne Gore. Mada ni ostale etničke poglavice nijesu ravnodušne, dapače - Rafet, Ranko, Časlav - svima odgovara građansko demokratski ambijent i načelo jedan građanin, jedan glas. Obaška, kad “građanin” pokorni svoj glas priloži “svojoj” stranki ili obećanom radnom mjestu. Potom se “manjinski” glasovi ulivaju u većinski vlastonosni depees čabar, trguje se i pregovara sa Milom o participaciji i kvotama. Nađe se za svakog po nešto. Broj nezaposlenih je, razumije se, stabilan, ali ko je vidio nezaposlenog i nezbrinutog etno poglavicu. Naprotiv, pune im ruke svakojakog posla. Krstare po Evropi i kojekude, bave se businessom - njihovi glasači u etno torovima slave obnovu feudalizma. Još od urušavanja jednopartijske vladavine, svi se latiše bar jednog kamena (sa Berlinskog bedema) da ga polože u temelje nove demokratije. Lako je dokazati da pridjev „srpski“ ne pristaje ponajbolje uz demokratiju. Ni ostali entiteti, s razlogom ponosni na bogatu svoju istoriju, nijesu se odveć preznojavali na tom poslu. Vazda se imalo prečih briga - do dana današnjeg. Ovih dana to je suverenizacija i privatizacija, bogme i natoizacija. Ali ju (demokratiju) svi jednako prizivaju. Glasne žice popucaše. Rahat su jedino ti etno glasovi. I jeftini za održavanje. Srpska, crnogorska, bošnjačka o ostala demokratija
Crna Gora može ali “Nova” neće u NATO, poručuje nam Mandić. Nije ovdje riječ o karavanima koji prolaze…nego onima koji im mašu. I pomažu, dok nude, po ko zna koji put svom ojađenom etnosu uzvišeni osjećaj nemoći i poraza. Uostalom srpska, bošnjačka itd. Crna Gora u posljednjih 80 godina živi u jednopartijskom sistemu. Prvih pedeset po kompartijskom diktatu najboljih sinova ostatak pod vlašću učenika i potomaka njihovih. Ovi potonji, nasljednici jednonačalija i revolucije, skromnije nam se prikazaše kao mladi, lijepi i pošteni. Tek u potonje vrijeme potiho o vječnosti žubore. Ne treba biti naročito oštrouman pa uvidjeti da su demokratiju izmislili narodi koji nemaju svoje najbolje sinove. O ljepoti kao državotvornoj kategoriji kod drugijeh naroda nema zbora. Utvrdili Zakone, pak se od poštenja živi skromno i sporadično.
Odkad je CG deindustrijalizovana, mnogo se inžinjera otisnulo i odalo politici. Jedinoj unosnoj proizvodnoj grani. Inženjeri iz boljih kuća nijesu ni svraćali u pogone i fabrike. Pravo u državnu službu. Ostaje nam nada da bolje znaju ono što nijesu učili.
Neće Mandić u NATO
Sa demokratskog principa, opcije za i protiv NATO imaju jednaku vrijednost. Brojnija grupa sebi pripisuje moralnu obzirnost i vjernost tradicionalnim vrijednostima. Vlast se već po navici poziva na “državotvornu” komponentu i “bezbjednost” svoju razumije se i sveobuhvatan interes ostanka na vlasti.
Jednom demokrati, pogotovo partijama koje se tako nazivaju, a sve su demokratske - ne može i ne smije biti svejedno da li se odluka donosi u Skupštini ili referendumom. Mandiću je promaklo da natoističke partije, i po ovom pitanju, neobuzdanim vlastoljubljem, nesmotreno otkrivaju svoj nenarodni i antidemokratski karakter. I umjesto da poentira u korist demokratičnosti svoje partije (referendum) taj upada u istu zamku: nešto se inati, a ustvari svoje birače baca na marginu, omogućavavajući vlastodršcima da svoju namjeru sprovedu kako su i naumuli: sigurnim glasovima u Skupštini. Za drugo nemaju skoposti.
Protivnik natoizacije, već iskusan političar, morao bi toliko znati, da je referendum između ostalog i jedina šansa gdje bi njegovih nekoliko procenata moglo biti presudno za stvar do koje mu je navodno stalo. Mogao bi da zna da vladajuća NATO koalicija nema nema ni primisli na referendum. Raskinuli su članstvo sa narodom. Davno se ohladio i potrošio depeesov populistički potencijal. Nemaju više koga i nemaju što da podgriju. Sve su pojeli. Ali tu su manjinci, da pripomognu kad zagusti.
Bonus video:
