Svima su nam poznati “Primjeri čojstva i junaštva” Marka Miljanova. Bilo je tih primjera,koji su zavrijedili da budu sačuvani od zaborava, ali su ipak bili rijetkost u tom vremenu prožetom tradicionalnim običajima, ali i surovim životnim uslovima,čestom bezakonju,bezvlašću.Da su bili pravilo, a ne izuzetak, ne bi bili primjeri i vjerovatno ne bi ni bili zapisani i ovjekovječeni. Još da dodam da se čojstvo kod nas, po tom djelu, definiše kao odbrana drugog od sebe, a junaštvo sebe od drugog.
Nedavni slučajevi otkrića vinobrana u mesu primjeri su nedostatka čojstva, ili bolje reći savremenim jezikom: nedostatka poslovne etike, jer vođeni sosptvenim interesom mesari su zapostavili opšti - ugrozili su zdravlje građana. Iako se dosta o tome raspravljalo u medijima proteklih nedjelja,osim obećane strože inspekcije i kažnjavanja, sve se završlo na negodovanju građana.Ono što se desilo u bjelopoljskoj bolnici takođe je u direktnoj vezi sa nedostatkom poslovne etike: ljekari i pomoćno osoblje su dužni da štite zdravlje pacijenata a ne da ono bude ugroženo, sa fatalnim posljedicama, usljed prljavštine i infekcije. Nisu bili u stanju da zaštite od sebe samih one kojima su bili dužni da pomognu.
Poslovne etike fali i kada plaćamo račune za struju koju nismo potrošili, zbog ko zna kakvih i čijih “gubitaka na mreži”, ili kada je račun za vodu četiri puta veći nego prethodni mjesec (kao meni na primjer), iako smo potrošili otprilike isto. Kad se samo sjetim da nas još od osnovne škole počnu potkradati nastavnici na ocjenama (nepravednim ocjenjivanjem, pa sve do namještenih konkursa i partijskog zapošljavanja nakon svih škola,a što se takođe može svrstati u kategoriju potkradanja (vremena, života, ili sudbine), onda ni toliko pominjana krađa na izborima nije ništa neobično. Naravano, ako je zaista bilo,jer nema sudskih presuda, uprkos navodnim dokazima. Ali biće krajnje neobično ako budu učestvovali na narednim izborima ti koji su pominjali krađu, ako se u međuvremenu ne ustanovi da li je zaista i bilo na prethodnim izborima.Ovo je primjer gdje etika gubi bitku sa ličnim interesima. U sistemu koji funcioniše na način da se udovolji ličnim interesima gubi se osjećaj za optši interes i brigu o drugima. A tamo gdje se ne brine o drugima fali etičnosti, fali čojstva. Počinje borba za opstanak koja se svodi na grabež i otimanje. Takav društveni sistem nema perspektivu razvoja, naprotiv - nazaduje i odumire. A rezultat svega je poremećen ili čak izvrnut sistem vrijednosti, jedna od fraza ne manje pominjana od fraze “korupcija i kriminal” (k & k).
Vremenom se tako naviknemo i oguglamo pa nam se pojmovi poput: krađa, pljačka,otimačina, namiještanje itd, a sve iz naše svakodnevice, toliko odomaće i postanu “normalni” dio života da nam ni ne smetaju.Vidite samo koliko se puta na dan pomene “korupcija i kriminal” pa kad neko pomene skoro isto kao da kaže dobar dan.Postalo je,čini se, i moderno ponavljati k & k. Kao da će nas to što više pominjemo i izgovaramo te dvije riječi prije približiti Evropskoj uniji i NATO-u. Zaboravlja se, ipak, da se za te ciljeve traže rezultati, konkretni potezi, i da priča prolazi kod nas ali ne i kod onih koji odlučuju o prijemu.
Srećan sam što Crna Gora, tj. njeni građani, nisu više taoci KAP-a. Nema više subvencije cijene struje iz džepova građana (u kranjem ishodu), nema neovlašćenog preuzimanja struje za KAP iz regiona, nema garancija za koje je garantovala Vlada bankama. Ipak, ostaje bojazan da država ne bude talac pokrenutih tužbi od strane bivšeg vlasnika KAP-a pred međunarodnim sudovima. I da Vlada ne bude talac 24 neuplaćena miliona za KAP od sadašnjeg vlasnika. Jedan od bitnih razloga zašto je KAP morao da propadne (bankrotira) je i nedostatak poslovne etike. Jedan od ključnih uslova za opstanak KAP-a u budućnosti, siguran sam, je uspostavljanje poslovne etike, na svim nivoima. I investicije se mogu svrstati u domen poslovne etike jer ne bi bilo etički neomogućiti radnicima pristojne uslove rada, zaštitu životne sredine, zaštitu na radu i prevenciju od nezgoda i nagrađivanje za postignute rezultate. Tamo gdje dolazi do nesrećnih slučajeva i povreda na radu, kao što smo svjedoci ovih dana u željezari, osim organizacije i poštovanja procedura i propisa, fali i poslovne etike.Upravo ovih dana, primjera radi, “Alba” iz Bahreina, među najvećim proizvođačima aluminiujuma na svijetu, ostvarila je rekord od četiri miliona radnih sati bez povrede na radu, a koja bi uzrokovala izgubljeno vrijeme (LTI).
Tamo gdje fali etike cvjetaju zavist,pakost, ljubomora...Ono što vrijedi propada, ono što ne valja dolazi do izražaja i nameće se kao nova vrijednost.
Siguran sam da će neko reći, čitajući ovaj tekst: pusti etiku, kakva etika, imamo preča posla. Ipak, šta ako je upravo ta etika ključna za razvoj i prosperitet jedne kompanije, ili države, a da mi nismo ni svjesni toga?Napokon, mogli bi se zapitati: šta bi bilo da nije bilo primjera čojstva i junaštva kroz istoriju, da li bismo danas uopšte postojali kao narod, imali državu?Kakav ćemo biti narod i kakva će nam biti država za par stotina godina zavisi i od primjera etičnosti danas. Dobro bi bilo da to razumijemo i ne ostanemo zarobljeni u začaranom krugu, u prostoru i vremenu.A hoće li nas iz tog kruga izbaviti pojam čojstvo ili etika, manje je bitno.Važno je da razumijemo i prihvatimo suštinu. Na tim temeljima treba graditi dobru strategiju za budućnost.
Bonus video:
