Zašto čine zločin prema državi i narodu?

Pitanje je zadao premijer na državnom radiju novinarima/kama da se raspitaju o uzrocima zločina koji se dešava od strane koalicionog partnera (DPS-SDP). Čekam. Ništa. Da li to novinari/ke odbijaju da slijede uputstva premijera? Da li se njegove izjave i instrukcije ne uzimaju za ozbiljno? Zašto novinarka na jasnu premijerovu konstataciju da postoji zločin (ili se namjerava) nije postavila logično, jednostavno pitanje - što premijer misli što je uzrok toga činjenja?

Pitanje je izostalo. Majstor riječi i djela izgleda je ponovo našao riječi na koje nema odjeka, ni odgovora. Tišina. Pred pitanjima o zločinu svi su zaćutali, svi politički akteri, a i građani/ke. Bez traženja odgovora i bez istraživanja, ovo jednostavno pitanje odjekuje kao prijetnja. Ili, izgleda da je ovo retoričko pitanje u Crnoj Gori pa se odgovor podrazumijeva - zločin se isplati. Čemu pitati o uobičajenom? Da li postoji bilo koja aktivnost u javnosti Crne Gore koja ne krije u sebi potencijal budućih zločina - zakoni koji se neće provoditi, dogovori koji se neće poštovati, ubistva koja se neće istraživati, rasprodaja državnih resursa koja se neće sankcionisati, djeca koja će nestajati a biti optuživani roditelji, strah o kojem se neće pričati, ratna prošlost, politike parlamenta, do javnih zabava...

Ništa.

„Zašto čine zločin prema državi i narodu?“

Pitanje je adresirano koalicionim partneru. Onima koji su saučestvovali, podržavali, dotjerivali, afirmisali zacrtane politike, dijelili (ne)odgovornost prema „državi i narodu“. Otkud oni u zločinu? Da li koalicioni sporazum paradoksalno potvrđuje ratnu (zločinačku) opciju za sve teške probleme u Crnoj Gori? Zašto je uslov nad uslovima za bilo kakvo dogovaranje sa SDP-om bezuslovni pristanak na ulazak u NATO? Vojna alijansa za spas zločina.

„Zašto čine zločin prema državi i narodu?“

Premijer je adresirao odgovornost, a partner mu nije odgovorio. Istina je da se u zagrljaju „braka iz računa“ moćnijem ne smije odgovarati ili vratiti istom mjerom. Najsumnjivija je naknadna pamet ili briga za posljedice kada podržavatelji braka odlaze sa scene. Gdje je sada glasnogovoračka intelektualna elita neoliberalista koja je okupirala znanje na univerzitetima svojim mantrama, indoktrinirala mlade generacije vizijama poslušnosti i bezdušnosti da da svoj glas u definiciji ovog „braka iz računa“ pred činjenjem zločina. Davno su zajedno protjerali istinu o prethodnim zločinima, pravdu, kao i svaki vid uvažavanja različitosti i pitanja odgovornosti . Njih se „brakovi“ i zločini ne dotiču.

„Zašto čine zločin prema državi i narodu?“

Dugogodišnje iskustvo govori da premijer ne praznorječi. Uvijek su to poruke koje prethode djelovanju. Dakle, možda je ovo provokacija za poslušnost medija, možda je ovo prijetnja koalicionim partnerima, možda je retoričko pitanje javnosti otupljeloj na zločine da bi se skinula sa sebe odgovornost (mala vjerovatnoća) pa se pitanje „nije čulo“ jer postoji dugogodišnje saglasje u šutnji svih onih koji nemaju moć ali imaju ubjeđenje da bi moglo biti gore. Ovu konstataciju i pitanje nije čulo ni opoziciono uho. Opasno je ovakvo pitanje prečuti, obesmisliti i njime manipulisati. U pitanju je direktna optužba za koju sam sigurna da postoje dokazi koji se mogu, ako bude trebalo, staviti pred lice javnosti. Ostaje pitanje - zar to ne zanima opoziciju? Zar ne razumiju da u koaliciji osim zločina koji se prozivaju i duvanja u nacionalističke trube uz svesrdnu pomoć učesnika sa strane ništa nije drugo ni preostalo. Nažalost, nacionalistički zvižduci kao ni postavljeno pitanje ni sa jedne strane nisu ozbiljno shvaćeni kao „zločin prema državi i narodu“ oni su uvijek dobrodošli svim onim lopovima pod plaštom narodnih interesa ili onima koji su nesposobni da rješavaju ekonomska i socijalna pitanja u državi.

Vrijeme je da se premijer upita zašto sarađuje sa onima kojima je potrebno postaviti pitanje o zločinima ili onima koji čine zločine . Vrijeme je da ćuteći ozbiljno promisli o najboljoj političkoj ponudi koju je dobio u poslednjih 10 godina i da prihvati predlog opozicije. Svi koji iole znaju da računaju znaju da njegova partija većinu - nema. Zna se da prihvatanjem se ne bi ponavljali ni „zločini prema državi i narodu“, ni prijeteća retorika.