Šta je sloboda izražavanja? To je pravo izražavanja vlastitih stajališta, odsutnost vanjske prisile i mogućnost samoodređenja. Sloboda izražavanja podrazumijeva pravo da se izrazi vlastito mišljenje i razmišljanje bez straha da će nas neko u tome spriječiti ili u najgorem slučaju kazniti. Sloboda izražavanja misli ne odnosi se samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koje imaju pozitivan stav, već i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati i negativan odjek.
Mnogi međunarodni dokumenti prepoznaju slobodu izražavanja: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1976. godine, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine, itd.
Član 10 st. 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisuje pravo na slobodu izražavanja, dok st. 2 navedenog člana dozvoljava stavljanje ograničenja na ovo pravo u određenim okolnostima koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudske vlasti.
Evropski sud za ljudska prava, primjenjujući član 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, često je morao da se bavi delikatnim pitanjima koja se tiču uspostave ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i drugih prava zagarantovanih Konvencijom. U tom smislu Sud je opšti pristup članu 10 Konvencije dao u svojoj presudi u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 07.12.1976. gdje se kaže: „Sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja (demokratskog) društva, jedan od osnovnih preduslova za njegov napredak i razvoj svakog čovjeka. Prema st. 2 čl. 10 Konvencije, sloboda izražavanja se primjenjuje ne samo na informacije ili ideje koje se blagonaklono primaju ili smatraju neuvredljivim već i na one koje su uvredljive, koje su šokantne ili koje unose nemir u državu ili bilo koji dio stanovništva. To obuhvata i zahtjeve koje postavlja pluralizam, toleranciju i liberalno mišljenje bez kojih ne bi bilo demokratskog društva“.
U predmetu Otto-Perminger-Institut protiv Austrije, od 20.09.1994. godine, Serija A br.295-A sud je takođe, ispitivao pitanje dužnosti i odgovornosti koje se odnose na ostvarivanje prava slobode izražavanja i do koje mjere država može ometati to pravo. Slučaj se odnosio na film u kojoj su predstavljeni Bog Otac kao senilan, impotentni idiot, Hrist kao kreten i Marija, Majka Božija, kao bludna dama s odgovarajućim načinom izražavanja i u kojem je ismijana Euharistija. Dakle, film je oštro kritikovao rimokatoličku religiju koja preovladava u ruralnom području Austrije, gdje je film trebao da bude prikazan. Sud je smatrao, podržavši zabranu prikazivanja filma, da pravo slobode izražavanja uključuje i obavezu suzdržavanja od izražavanja ideja koje za druge predstavljaju neizazvanu uvredu. Jasno je da sloboda izražavanja, što se na više mjesta ističe u ovoj presudi, ne može biti usmjerena protiv slobode i integriteta drugih sloboda.
Teroristički napad na redakciju magazina Charlie Hebdo u Parizu otvorio je jedno od ključnih pitanja: koje su granice slobode izražavanja? Kako odrediti granice slobode izražavanja? Da li predstavlja slobodu izražavanja ismijavati i vrijeđati drugu vjeru? Da li je sloboda izražavanja prikazivati karikature vjerskih poslanika? Da li se ovime legalizuje sloboda vrijeđanja? Da li je sloboda izražavanja profit na tuđu nereću? Da li je sloboda izražavanja poziv na netoleranciju? Da li je sloboda izražavanja podstaći mržnju, ekstremizam i tenzije?
Oni koji misle da će objavljivanjem raznoraznih karikatura vrijeđati poslanika Muhameda (mir neka je na njega), zarad svojih političkih i profitabilnih ciljeva, grdno se varaju. Koliko je bio teško zlostavljan taj vjerovjesnik tokom pozivanja u islam, kao i način na koji je sve to otrpio, može se zaključiti iz ajeta u Kuranu:
„I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način“ (73:10).
Bonus video:
