Odgovor na tekst "Zahvalan sam što branite javni moral", autora Predraga Sekulića
Poštovani gospodine Sekuliću, Povodom Vašeg odgovora na moj novinski prikaz romana Parenje labudova, želim da Vas obavijestim da moja malenkost voli seks. Volim da upražnjavam seks i da govorim o seksu. Advokat sam seksa. Književni ukus gradio sam na piscima koji su opsjednuti seksom. Zato je moja obaveza da branim seks, da branim erotiku, da branim čak i dramaturgiju porno filma od napada Vašeg netalenta.
Vi ste u Skupštini naučili da mijenjate teze, pa ćete još ovdje da mi se predstavite kao neki crnogorski Markiz de Sad, martir emancipacije i seksualne revolucije koja nas je zaobišla. Ne, čika partijski političaru, Vi ste u Vašem romanu samo nevješto prikazali odnose između polnih organa i uspjeli da vam likovi nemaju nikakvog smisla. Roman Vam je poremećeno konfuzan i da sam, nedajbože, na Vašem mjestu takođe bih se iz muke vadio nekakvim pravom da se bude lascivan. Razumijem Vas. Ali zalud Vam je to, loš ste pisac, nijeste se možda tom pozivu dovoljno dali, pa Vam je od kompletnog opusa Henrija Milera ostao u sjećanju samo taj jedan prst u anusu.
Znate, gospodine Sekuliću, nisam preko noći odlučio da Vas zakucam na zid istine. Premišljao sam se objektivno boleć na spisateljsku sujetu. Ali onda sam se sjetio da jedan izvanredni crnogorski pjesnik koji psuje na najvišem estetskom stupnju, da taj luzer radi neđe za crkavicu od 250 eura, dok Vi krckate hiljade iz državnog budžeta i još hoćete da nas učite kako se kara. Dakako da ne odvajam ličnost od djela, dobro ste zapazili, ali ipak ostavljam mogućnost da ste zanimljiviji u krevetu nego na papiru. Preporučujem da na tome gradite vedriji pogled u budućnost.
Kako god, to su Vaše muke koje me slabo dotiču jer Vam ih je bog kompenzovao napretkom u partiji. Ipak, nisam Vam ja partijski drug, nisam Vam ni jedan od onih opozicionara sa kojima se masno šalite po skupštinskim hodnicima kad prođe mini suknja. E pa, kad Vam već nisam sve to, onda Vas još jednom pozivam da ne mijenjate teze, jer Vam je roman loš, nejasan i priprost, a to što mislite da Vas upotreba imenice „glavić“ stavlja u ravan sa Henrijem Milerom, to Vam opraštam. Jer ako Vam i to uzmem, onda ćete se suočiti sa činjenicom da ste samo još jedan dosadni poslanik koji se nekad davno u bifeu Pobjede zarekao da će postati ozbiljan pisac. I grdno se prevario.
Gospodine Sekuliću, sa nevjericom sam primio Vaše obavještenje kako Vam se djela prevode. Sudeći po ovom što sam pročitao, ne mogu da zamislim ko bi trošio vrijeme. Svaki čitalac kojeg sam Vam donio novinskim prikazom naš je veliki saveznik u ovoj, usuđujem se reći, konstruktivnoj raspravi. Iz Vašeg romana Parenje labudova izvukao sam maksimum, on je postao tema koju želite sad politički da okrenete i mene stavite u ulogu nekakvog seksualnog cenzora.
Umjesto odgovora, upućujem vas na Ekovu šaljivu definiciju: kad osoba iz tačke A u tačku B putuje duže nego što biste vi to željeli, onda je to porno film. Eko se naravno sprda na račun onih mrcvarenja između scena seksa u „pornićima sa radnjom“. U vašem romanu likovi putuju beskrajno sporo i nikuda ne stižu. Vaši junaci su mrtvi dok ne skinu gaće, a kad to urade onda su smiješni. Zato to nije ni pornografija. Nije ni kič, jer kič može biti seksi. To je prosto mrtav tekst kome nema spasa. Nema to veze sa ružnim riječima i moralom, jer u umjetnosti nema ružnih riječi i morala.
To što Vi nudite u prozi je pokazatelj ozbiljnog pritiska ega i promašaj koji Vas teško može mimoići čak i na drugim poljima. Toliko ne znate šta je književnost, a toliko ste dugo u književnosti da sasvim moguće nemate kapacitet da analitički sagledate sebe i okolni svijet, što je počelo da vam curi i na Tviteru, pa sam odlučio da reagujem. I nije mi žao. Crtajte, gospodine Sekuliću, radite trbušnjake, pisanje ostavite drugima. Problem je što u Crnoj Gori rijetko ko smogne snage za ovako dobar savjet. I da ga da i da ga primi.
Bonus video:
