U Kraljevskoj akademiji umjetnosti (Royal Academy of Arts) teče izložba Moderne britanske skulpture (Modern british sculpture). Pada u oči mermerni muški akt s ogromnim, zafrčenim penisom i mudima do koljena; zatim čuveno bronzano Jedro Henrija Mura (Henry Moore, 1898-1986), sa okruglom rupom pri vrhu.
Tu se praćaka i jedno žensko tijelo, takođe rad slavnog Mura.
U susjednoj prostoriji kocka, dva sa dva metra; djelo sastavljeno od trulih greda, komada stiropora, cigle, betonskih blokova, praznog limenog bureta, konopaca, kartona, starog dušeka, crvene plastične kante, djelova jorgana, itisona, kožnog jastučića s neke fotelje, cijevi od aspiratora, staniola… I sve je to uredno složeno u kocku, dva sa dva.
Rojevi muva
Sljedeća skulptura; veliki stakleni kavez! Unutra baštenski plastični bijeli sto, pet stolica, rojevi uginulih i živih muva. Na stolu raščerečeno pile, pet tanjira, otvorena boca crnog vina, dva kečapa, tri flaše piva, nedopijena čaša crnog vina, veliki roštilj, prekriven s deset parčadi krmenadli… Sve se crni od bezbroj muva.
I: teče moderna britanska skulptura.
Na razapetom kanapu; crno, ljubičasto, plavo, zeleno platno.
Sivo bure, odbačene stvari, sveska, pucvara…
S pozlaćenog plafona Kraljevske akademije umjetnosti, na dugom najlon koncu, visi prepolovljena kruška i u njoj crvena jabuka, zašrafljena krstastim šarafom.
Slijedi deset metara posloženog kao snijeg bijelog kamena…
…Ubrzo dođoh u Viktorija strit. Preko puta paba Albert, robna kuća Haus Frejzer. U njoj, jedan od menadžera, Ivan Ilić, sin nekadašnjeg reportera Televizije Titograd, Draga Ilića.
- Došao sam u London početkom devedesetih da usavršim jezik, a onda je u Jugoslaviji nastao lom, pa sam ostao u Londonu - kaže Ivan Ilić. - Oženio sam se Slovakinjom, dobio dva sina, stekao dvije kuće i rado zimujem u ženinoj Slovačkoj…
Na Vestminsteru
U pabu na Vestminsteru pratim televizijski prenos fudbalske utakmice između Španije i Rusije, (za Vimbldon nemam para). Pab divan; stare fotografije, veliki tepih; i: točeno crno pivo ginis koje Englezi u slast ispijaju.
Jedan, do mog stola, tokom drugog poluvremena, slistio je četiri velike čaše, nalivene do vrha. Na šanku napuni čašu, stavi je na svoj sto, odgega do izvjesnog mjesta, zatim sjedne i pijucka.
Španci rasturaju Ruse! Na svaki njihov pogodak (a bilo ih je tri), cio pab, uz ciku i vrisku, skoči na noge!
I: taman se spremam za odlazak; prilazi mi barmen, Dubrovčanin, veli:
- Sad će doći menadžer paba. Želi da vas upozna.
Dolazi menadžer; stisak ruke.
- Dobrodošli! Ja sam Nino Pejović!
Ciliknuše čaše u znak susreta.
Stigao je u London devedesetih. Sportski građen, veseo. Priča mi o životu u Londonu i raduje se što upravo sjutra ide na odmor, prvo u ljupku Komižu na Visu, zatim u rodnu Crnu Goru.
- Igrao sam i fudbal u mlađim kategorijama podgoričke Budućnosti - kaže Pejović. - Ali sam sve to napustio i došao u London. Dobro mi je ođen…
U Engleskoj nije bilo puno crnogorskih iseljenika. Radije su, još sredinom XIX vijeka, odlazili u Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Latinsku Ameriku, Australiju… Sada ih je u Londonu sve više, pogotovo mlađih.
Danas je u britanskom megapolisu ljekarka, Tanja, ćerka novinara Pobjede Veša Adamovića.
Grbljanin, Rade Marić ima firmu za iznajmljivanje luksuznih automobila. Svojevremeno je svakog dana vozio jednog bogatog dječaka od kuće do škole i nazad. Dječak je porastao i postao šeik Bahreina. Voli fudbal.
Poželio je da ugosti crnogorsku fudbalsku reprezentaciju.
Bizminsen Goran Brnović ima lanac Habitat; otvorio je u britanskom glavnom gradu restoran. Tu je Bato Tomašević, pa vrijedni Marko Dedvukaj; neizbježni Budvanin, Vojo Liješević, radio dugo u kultnom Savoju; objavio i knjigu Od Svetog Stefana do Savoja.
U Londonu je i crnogorska ljepotica Komsa, ćerka znamenitog slikara Aca Prijića. Još graciozna, zanosna…
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
