Tokom posljednjih četvrt stoljeća, ostvarili smo ogroman napredak u borbi protiv siromaštva. Trideset šest procenata svjetskog stanovništva ili 1,9 milijardi ljudi, je 1990. zarađivalo manje od 1,25 $ na dan. Procjenjujemo da će se do sljedeće godine taj procenat smanjiti na 12 - što predstavlja smanjenje za dvije trećine tokom 25 godina. To znači da će sljedeće godine u ekstremnom siromaštvu živjeti 1 milijarda ljudi manje nego 1990.
Ovo predstavlja ogroman napredak. Međutim, biće znatno teže pomoći narednoj milijardi da izađe iz siromaštva. Pred nama je dosta posla, naročito u sub-saharskoj Africi, gdje se procjenjuje da se svakog jutra 450 miliona ljudi budi u siromaštvu. Mi u Grupaciji Svjetske banke imamo dva cilja: iskorjenjavanje ekstremnog siromaštva do 2030. i jačanje onoga što nazivamo „zajednički prosperitet“ za 40 procenata najsiromašnijih u zemljama u razvoju. Jačanje zajedničkog prosperiteta znači rad na osiguranju da rast globalne ekonomije dovede do poboljšanja živosta svih članova društva, ne samo nekolicine sretnih. To podrazumijeva povećanje prihoda donjih 40 procenata stanovništva na ljestvici zarade u zemljama u razvoju, te unaprjeđenje njihovog pristupa osnovnim životnim potrebama, uključujući hranu, stambeni smještaj, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i radna mjesta.
U osnovi, povećanje individualnog prihoda, iako je značajno, predstavlja samo jedan dio jednačine jačanja zajedničkog prosperiteta. Potreban nam je i ekonomski rast da bi se uspostavilo pravednije društvo. Dakle, pored povećanja prihoda, jačanje zajedničkog prosperiteta se fokusira na unaprjeđenje rodne jednakosti i pristupa siromašnih hrani, stambenom smještaju, čistoj vodi, kanalizaciji, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i radnim mjestima.
Dakle, ovdje je cilj smanjenja nejednakosti u svijetu. Kako vidimo iz širenja virusa ebole u zpadnoj Africi, značaj ovog cilja ne može biti jasniji. Bitka protiv virusa je borba na više polja - među kojima su najznačajniji borba za ljudske živote i zdravlje. Ali to je i borba protiv nejednakosti. Znanje i infrastruktura za liječenje oboljelih i sprječavanje širenja virusa postoje u zemljama s visokim i srednjim prihodom. Međutim, u prethodnom dugogodišnjem periodu, nismo uspjeli to učiniti dostupnim ljudima u zemljama s niskim prihodom, kao što su Gvineja, Liberija i Sijera Leone. Zbog toga sada u tim zemljama hiljade ljudi umire, samo zato što su rođeni na pogrešnom mjestu.
Jačanje zajedničkog prosperiteta je značajno i za postizanje pravde. Oxfam International, organizacija za borbu protiv siromaštva, je nedavno izvijestio da 85 najbogatijih ljudi na svijetu ima jednaku vrijednost imovine kao čak 3,6 milijardi najsiromašnijih. S toliko mnogo ljudi koji u sub-saharskoj Africi, kao i Aziji i Latinskoj Americi žive u ekstremnom siromaštvu, ovakvo stanje stvari predstavlja mrlju na našoj kolektivnoj svijesti. Omogućavanje pojedincu da ostvari finansijsku nagradu za naporan rad i postizanje uspjeha, je od izuzetnog značaja. Time se stvara motivacija; time se pokreću inovacije; te omogućava ljudima da pomažu drugima.
Kako se, onda, jača zajednički prosperitet? Jedno od značajnih mjerila je relativni nivo priohoda najsiromašnijih 40 procenata stanovništva u zemlji. Tokom 2000-ih, u 52 od 78 zemalja s niskim prihodom, ta je grupa ostvarivala brži rast prihoda nego cjelokupno stanovništo. Ali neujednačen napredak na ostvarivanju Milenijumskih razvojnih ciljeva UN pokazuje da je opšte blagostanje domaćinstava iz donjih 40 procenata ostalo znatno lošije, nego za domaćinstva iz viših prihodovnih grupa. Drugim riječima, iako je njihov prihod rastao brže, domaćinstva s niskim prihodima nisu ostvarila iste socijalne koristi kao bogatiji, čak ni kad je riječ o pristupu hrani, čistoj vodi i kanalizaciji.
Jačanje zajedničkog prosperiteta je za Grupaciju Svjetske banke način prevazilaženja izazova nejednakosti. Iskustvo nam govori da su četiri strategije bitne za ostvarivanje ovog cilja: izgradnja ljudskog kapitala, uspostavljanje i primjena dobro osmišljenih mreža socijalne zaštite; stimuliranje privatnog sektora za otvaranje radnih mjesta; i provođenje fiskalno i okolišno održivih politika u pravcu ostvarivanja tog cilja. Zajednički prosperitet je dio naša dva cilja iz jednog jednostavnog razloga: to je potrebno za iskorjenjavanje siromaštva.
Bonus video:
