Izvještaj će primiti oni kojih se ne tiče „Pospremljeno je u CG i ja ostajem...“, a oni kojih se tiče, a to su građani i građanke CG, više se ne mogu nadati da će im iko osim njih obezbijediti promjenu ovog režima. Na izborima su jasno iskazali/e da to žele i ostalo je da od toga ne odustanu.
Obznanjeno je ono što smo pretpostavljali - da je autokratska interesna koalicija neraskidiva. Sad je izrečeno. Svima koji su glasali/e i kojima do danas nije bilo jasno jasno je da su izbori organizovani, da su državni resursi istrošeni (neisplativno je imati ponovo izbore! ha) za nove drugačije izbore, kako bi nekoliko osoba u svakoj opštini dobilo uhljebljenje po istom principu kao i u Podgorici. Reče moja baba „borili su se za svaku stolicu za svoju g.....“
Crnogorska javnost je nakon „dugih napornih mjeseci pregovora” konačno saznala istinu da pregovori nisu bili oko - novog razvojnog programa, oko polaganja računa crnogorskoj javnosti, oko socijalne pravde i pravnog poretka, čak ni oko onoga o čemu su navodno pregovarali u pregovorima. Bili su samo o partijsklim stolicama i nacrtanim osobama (nije normalno da neko vjeruje da će se za godinu dana desiti strukturne promjene sistema kako sada blebeću „sapatnici“). Samo će nekoliko etabliranih partijaca dobitii mandate da rade lošije nego prethodni, jer je javnosti objašnjen kriterij za njihovo postavljenje. A to je, najblaže rečeno, neprofesionalizam, neodgovornost prema građanima/kama uz maksimalnu odanost vrhunskoj vrijednosti partije. To je lični materijalni interes viđen kroz platu i privilegije. Poželjna diploma nekog privatnog univerziteta (prioritet UDG) i visok stepen kulture nasilja.
Navedene kriterije, da bude jasno, ne podržava samo pozicija nego i opozicija svojim djelovanjem. Čitali smo to ovog ljeta. Umjesto da dostojanstveno stanu iza rezultata i glasa onih koji su im iskazali povjerenje svojim glasovima, oni su „išli na noge“ političkim gubitnicima, dodvoravali se, brinuli tuđu brigu, ucjenjivali pokazujući da nisu dorasli dostojanstvu pobjede onih koji su ih birali. Bez dostojanstva i odgovornosti pleli su svoje male zavjere i velika očekivanja nespremni da preuzmu zadatak koji su imali pred građanima/kama. Umjesto da brane svim sredstvima legitimitet koji su dobili od građana/ki na izborima, ostali su na nivou vlastitog narcizma i nisu mogli da dosegnu do slobode i hrabrosti onih koji su ih glasali, ni da poštuju njihovo povjerenje. Njihova izdaja nije realno opasnija, ali je ljudski nemoralnija.
Od vladajuče koalicije se politički moral i odgovornost nije mogao ni očekivati, niti se podrazumijevao. Svi su morali znati da je SDP dosljedna u sprovođenju svojih ideja da je politička trgovina suština njihovog opstanka. Oni su pristankom na koaliciju sa onima koji su vodili rat pristali na tu ulogu i zavjet da treba sprovoditi politike zaborava i šminkanje realnosti. Oni će uvijek počistiti smeće većinskog partnera. Šef DPS-a je znao limite svojih partnera - „doć' će maca na vratanca“, kao što je uvijek dolazila, sa beskrajnim strpljenjem. Dodatno se računalo sa rukom na lijevoj strani revera i ščepanim crnogorskim nacionalnim osjećanjem. Ostalo je bila parada za međunarodnu zajednicu kako bi se diskreditovalo ono što su ljudi na terenu rekli o dugogodišnjoj vladavini, a rekli su veoma jasno da žele promjene. Šaradu i paradu rado prihvata međunarodna zajednica - oni vole da vjeruju da postoje male primitivne zajednice koje će emancipovati njihovi predstavnici tako što će ih isporučiti kao topovsko meso za njihove planove, ako bude trebalo. Ako ne treba, održavaju tu perfektnu šarenu bombonu u vidu njihove demokratije.
Trebalo bi da se radujemo zbog ovakvog ishoda situacije. Sad znamo i imamo izbor. Da li progutati prazninu koja treba da zavara glad, jer tu više nema čak ni otužnog bombona demokratije i vladajuća elita je sasvim iskrena u tome. Nemaju oni šta da ponude osim tih desetak pozicija. Glasači/ice ima da gledaju tu prazninu i slušaju jasne damare nasilja koji izbijaju sa svih strana. Više nije pitanje izbora strane, već elementarne bezbjednosti.
Kada gladnom djetetu ponudite lijepo upakova bombonu, pa ono unutra nađe prazninu, reagovanje je vrlo jednostavno - ili postiđeno zaćuti (zbog nade u dobre namjere optuži sebe) ili vrišti (poziva, drugi su tu da ga odbrane i kazne prevaranta). Ili ugrize ruku koja ga je prevarila (refleksan odgovor na agresiju koja mu je učinjena). Glasači/ice su odrasli ljudi kojima je radi očuvanja ljudskog dostojanstva priznato - pravo na izbor. Izabrali su i više nije isto. Drugačiji su većina u Crnoj Gori. Nevidljiva većina. Znaju to dugogodišnji u zlu partneri i očekuju „gađenje od politike“ te većine i povlačenje i ćutanje - jer im to daje moć. Istina je da izuzev nekoliko stolica koje su osvojili i podijelili, oko njih na svakom mjestu sjedi većina onih koji misle drugačije, koji misle njihovu promjenu. Tas je prevagnuo i to se ne može sakriti, slijedi nasilje kako bi se pospremili oni koji na to ukazuju, kao oni koji pamte i ukazuju na ratne zločine.
Šef DPS-a se prevario - nije isti princip pospremiti svog dojučerašnjeg koalicionog partnera i većinu koja je glasala za smjenu njegove partije. Da li je spreman i na tu cijenu? Ne može se više sakriti pravni haos i institucionalno nasilje u kome živimo. Postoji većina u CG koja hoće promjene, taj legitimitet birači/ice ne bi trebalo da izgube jer to je zalog i znak njihovog dostojanstva i u ovom slučaju moralne i političke obnove.
Autorka je aktivistkinja Anime
Bonus video:
