U državnoj novini su se usplahireno zapitali na naslovnoj strani - Selektivni abortusi: Da li se zna koliko žena nedostaje u Crnoj Gori?
Odgovor je jednostavan - u Crnoj Gori ne nedostaju žene. Sa glasačkim pravom ih ima više nego muškaraca i približno su obrazovane kao oni. Istina je „selektivni abortusi” su uobičajena društvena operacija nad ženama u Crnoj Gori i ne samo u oblasti reprodukcije. Abortirane su prvenstveno iz parlamenta, iz Vlade, iz političkh partija, sa mjesta odlučivanja, iz biznisa, od imovine, sa ambasadorskih pozicija, sa mjesta pregovaranja, itd... itd. I nema leleka.
Lelekne se svakih godinu dvije o istome. Nekoliko puta sam ranijih godina sa pozicije braniteljke ljudskih prava odgovarala na pojavu abortusa ženskih fetusa zavedena idejom da se nešto želi uraditi u kontekstu koji je toliko nasilan prema ženama da su primorane rizikovati svoje zdravlje da ne bi trpjele ponižavanje i osudu. Ništa se nije mrdnulo, niti jedna analiza više, niti jedna institucija koja se ovim bavi, niti sistematska edukacija u srednjim školama, niti elementaran podatak o tome - koliko abortusa? gdje? kada? Kao da smo u najmanju ruku desetomilionska država pa je teško doći do podataka. A zna se svaki glasač DPS-a do posljednjeg rođaka. Glasine su efikasne za napad na žene, a za analizu abortusa uzeće još po jednog inspektora po glavi ljekara da ih obrazuju o tome da je etika špijuniranja iznad ljekarske etike. Sada mi je kristalno jasno da se „vječna Crna Gora“ želi održati vječno pod uticajem primitivnih, nasilnih običaja pod kontinuitetom ove vlasti sa jednim licem za domaću upotrebu i drugim za vanjsku.
Upravo nam se ministar inostranih poslova, od ranije poznat kao vrhunski zagovarač ženskih prava (eliminisao ih iz dogovaranja, argumentovao svoju antidiskriminaciju brojem svojih savjetnica, dijelio pomoć iz budžetskih sredstava prema ličnim preferencijama tipa nasilja) vratio iz Londona sa globalnog samita o okončanju seksualnog nasilja u konfliktima, gdje je održao lekciju da nasilje nad ženama nije samo pitanje ljudskih prava, već i razvoja, mira i sigurnosti (Eureka!) navodeći da ono zahtijeva integrisan pristup za prevenciju, vladavinu prava, učešće žena u političkim procesima i njihovo ekonomsko osnaživanje (Eureka, eureka! Nema nam spasa). Nije rekao da u crnogorskom raju za žene ima ih 50% u parlamentu i vladi, da je preko 50% na listama njegove partije, da je 50% imovine u rukama žena, da su primanja žena izjednačena sa muškim, da su sve bebe dobrodošle, a sve žene sigurne u svom materinstvu. Na njegovu žalost, žene u Crnoj Gori ovog blaženstva nisu svjesne pa im je važno ne rađati još jedno žensko u tom raju. Pečobraznosti nema kraja. Na predstavljanju katastrofalnih rezultata istraživanja UNICEF-a kaže da je vidljiv napredak pa će Vlada Crne Gore nastaviti da aktivno podržava i sprovodi politike ka ostvarivanju jednakosti, inkluzije i zaštite najugroženijih... Ako to kani raditi kao posljednjih 14 godina, to znači da će biti ugušeni svi institucionalni mehanizmi, većina prava žena se neće poštovati, da će situacija biti gora „na novom početku“ jer je sada gora nego prije 10 godina zahvaljujući njihovom aktivnom podržavanju. Istina je, u svakom izvještaju koji su napisali, u napretku smo jer smo na vječnom kontinuiranom početku.
U takvom „novom početku“ za dvije godine ćemo ponovo imati dušebrižničke medije koji će „otkriti pojavu abortiranja ženskih fetusa!“, a onda pozvati stručnjake koji će brinuti i analizirati i dodatno ideološki ispjevati ode braku i porodici koje preko leđa žena treba braniti svim sredstvima. Pop će to okaditi u ime Boga i patrijarhata. A u sekularnoj državi kao što je Crna Gora propjevaće: Da li smijemo da glumimo Boga i vršimo abortuse dok ne dobijemo dijete odgovarajućeg pola? odričući uspješno u skladu sa važećom političkom paradigmom svaku ličnu odgovornost, etiku i ljudski izbor.
Pitanje više nije „Zašto pojava postoji”, nego „Koje je akcije preduzela Vlada u posljednjih deset godina da te pojave ne bude? Koje su ciljne grupe? Koje su institucije uključene? Koji su rezultati? Ko je odgovoran? Koje su finansije utrošene? Koji su naredni planovi? Sve po agendi EU u koju se zaklinju, neka je izvole sprovoditi svuda gdje su „abortirane“ žene, pa će se lako naći rješenje i za „abortiranje ženskih fetusa“. Popovi neka ostanu sa svojim Bogom.
Bonus video:
