Jesen u Detroitu. Crveni ševrolet klizi ulicama američkog megapolisa. Za volanom, 81-godišnja Šarlota Mužar, potomak hrvatskih iseljenika, rođena u Pensilvaniji; briljantan činovnik. Radila je kod Save Kosanovića, diplomate i publiciste, sestrića Nikole Tesle. Svjedok je mnogih diplomatskih poteza stare i Titove Jugoslavije. Bila je 1945. prisutna u San Francisku kada je formirano Društvo naroda, preteča Ujedinjenih nacija.
A jednog kišnog dana krajem 1942. u njujorškoj kancelariji Šarlote Mužar, zazvonio je telefon. Podigla je slušalicu i začula, tihi, slabašan glas.
- Ovdje Tesla.
- Izvolite,da li Vam šta treba?
- Meni treba para!
- A koliko Vam treba para?
- Pedeset dolara.
Osamdesetšestogodišnji Nikola Tesla živio je tada na tridesettrećem spratu u sobi 3327 hotela Njujorker u Njujorku. Tu su bile dvije prostorije; u jednoj je stanovao, a u drugoj je držao svoje spise, arhivu i lični namještaj. To je, očigledno, bio sav njegov imetak na kraju životnog puta, a 600 dolara koje mu je slala jugoslovenska vlada nijesu bili dovoljni da podmire visoke hotelske troškove.
- Odmah sam otišla u hotel Njujorker i s recepcije pozvala Teslinu sobu - veli Šarlota Mužar.
- Telefonistkinja me upozorila da budem strpljiva, jer, “doktor Tesla ne odgovara odmah na telefonske pozive i nerado prima stranke”. Uplašila sam se da me neće primiti. Međutim, poručio mi je: “Dođite gore”. Kucam na vrata njegove sobe i čujem: “Kamin!” Uđem i ugledam Teslu u pidžami; sjedi na krevetu pokriven do ramena. Bio je sama kost i koža! Mršav. Uz krevet je stajao veliki trpezarijski sto. Tesla mi je rukom pokazao da stavim pare na sto, jer on se, kao što znate, nije rukovao, plašeći se raznih bolesti. Stavila sam pedeset dolara na sto i upitala da li mu još nešto treba? “Ne gospođice, hvala”, odgovorio je. Dala sam mu moj lični novac koji mi je kasnije Sava Kosanović vratio…
Tesla, “čovjek van vremena”, rođen 10. jula 1856. u Smiljanu kod Gospića, školovao se u Gospiću, Karlovcu, Gracu i Pragu, a 1884. odlazi u Ameriku gdje je ostvario najveći broj svojih izuma, koji su poznati širom planete. Znao je Tesla u pravo vrijeme da iskorači s praga u svijet; u Ameriku, zemlju velikih mogućnosti, gdje su ga čekale zvjezdane staze.
U Patentnom zavodu Sjedinjenih Američkih Država patentirano je preko sedam stotina Teslinih otkrića. Početkom Drugog svjetskog rata, protiveći se šovinizmu, nacizmu i fašizmu, ovaj genije, pronašao je “zrake smrti” i ponudio Pentagonu da ih upotrijebi u borbi protiv Hitlera. To je, očigledno, bila preteča modernih oružja poput krstarećih raketa.
Time će se, kao i Teslinim porijeklom od nikšićkih Draganića, vjerujem, podrobnije baviti neke nove, mlade generacije.
Ovjenčan je velikim brojem priznanja i odlikovanja. Odlikovao ga je, 23. aprila 1895. i crnogorski knjaz Nikola, Ordenom Danila I.
Uvriježeno je, međutim, mišljenje da Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu! On je dobio Nobelovu nagradu. Tu vijest donio je 6. novembra 1915. Njujork tajms u vrhu prve strane, naglašavajući da je te godine Nobelova nagrada za fiziku dodijeljena Tomasu Edisonu i Nikoli Tesli, za literaturu Romanu Rolanu, a za hemiju Teodoru Svedbergu.
Ali, Tesla je odbio da primi Nobelovu nagradu! Nije htio da je dijeli s Edisonom jer ga je smatrao inferiornim. Drugi razlog: Tesla je bio ljut i razočaran što je Markoni 1909. dobio Nobelovu nagradu za otkriće radija, a radio je, u stvari, Teslin izum. To je, juna 1943. godine, potvrdio i Ustavni sud Sjedinjenih Američkih Država.
I: tutnji jesen detroitska. Šarlota Mužar vješto upravlja svojim crvenim ševroletom.
- Drugi put sam vidjela Teslu u mrtvačnici, 7. januara 1943. godine - sjeća se Šarlota.
- Pozvao me Kosanović da dođem u Njujorker, u Teslinu sobu. Tamo sam zatekla mladog naučnika Svizija, koji je obožavao Teslu. Sava Kosanović je dao da se otvori sef, nadajući se da će u njemu naći Teslin testament. Ali, testamenta nije bilo, kao ni važnih spisa. U sefu se nalazila knjiga čestitki povodom 75-godišnjice njegovog rođenja koje je Svizi sakupio i objavio. Bile su tu i dvije zlatne medalje dodijeljene Tesli od naučnih organizacija Njujorka. Našli smo svežanj ključeva i sve to vratili u sef. Kosanović mi je dao kombinaciju za otvaranje sefa koja se nalazila kod mene sve do 1957. godine. Sava Kosanović je Teslinu arhivu uredno spakovao i uskladištio. Prije odlaska u London, 1944. godine, on mi je pokazao skladište u kojem je smještena arhiva i saopštio vlasnicima da ću u narednom periodu ja izmirivati troškove skladištenja. Radnici skladišta su mi rekli da su jedne noći došli pripadnici FBI, spise pregledali i fotokopirali. Sava je kasnije zvao visokog policijskog funkcionera Huvera i upitao ga da li su njegovi agenti pregledali Tesline stvari? Huver je kategorički odgovorio: “Ne!”…
Pogrebni ceremonijal održan je u njujorškoj katedrali San Džons of Divajn. Bio je to državni pogreb jugoslovenske vlade u emigraciji, na kojem se našlo više od dvije hiljade ljudi. Počasnu stražu držali su nobelovci. Teslini posmrtni ostaci kremirani su na groblju Fernkliv semeteri.
Eleonora Ruzvelt uputila je telegram saučešća u svoje i u ime svog supruga Franklina Ruzvelta. Telegram s izrazima najdubljeg saučešća poslao je i tadašnji potpredsjednik Sjedinjenih Država, Valas.
Tito je diplomate birao, naravno, prema sposobnostima, pa je 1946. za ambasadora Federativne Narodne Rrepublike Jugoslavije u Americi postavio Savu Kosanovića, (1894-1956). Kosanović je sin Nikole i Marice Kosanović, Tesline najmlađe sestre. Gimnaziju je završio na Rijeci a prava u Budimpešti. Tokom boravka u emigraciji pridružio se akciji za priznanje Narodnooslobodilačke borbe koju su vodili partizani. Na funkciji ambasadora Titove Jugoslavije, radio je do 1949. U Ambasadi je, do 1957. službovala Šarlota Mužar.
Dok crveni ševrolet klizi ulicama detroitskim, Šarlota mi priča:
- Sava i ja angažovali smo advokata da popiše i povrati Tesline stvari koje su u međuvremenu zaplijenili njujorški hotelijeri. Tesla je sav svoj novac ulagao u nove projekte i zato je pao u takvu nesreću da mu zapljenjuju stvari. Trebalo je da ima dobrog biznismenadžera. Sava Kosanović je iz fonda jugoslovenske ambasade obezbijedio deset hiljada dolara za otkup Teslinih stvari, tako je vrijedna zaostavština dospjela u njegovu staru domovinu i smještena u Muzej koji nosi njegovo ime. Sa urnom Nikole Tesle uputila sam se 1957. brodom Triglav i poslije dvadeset dva dana stigla u Jugoslaviju. Paket s pepelom predala sam Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. A zatim sam se vratila u rodnu Ameriku. Ovog puta brodom Crna Gora. Ako ste dobar mornar, a ja sam to bila, onda je fino putovati brodom…
Bonus video:
