Freska

...“S druge strane, ima na živopisu i onih kojih su se 'proslavili' neuspjelim pokušajima progona Mitropolije, a posebno sveštenika i monaha u vrijeme izgradnje Hrama, ali i ranije. Ima ih više, ali u likovnom smislu savremene crkvomrsce personifikuje lik čuvenog evropejca Ranka Krivokapića. Shodno zaslugama, naslikan je u okviru kompozicije ad (pakao).“ Podgorički paroh, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić

„Ne sudite! I nećete biti suđeni!

Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i

kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam mjerom mjeriti.“ Biblija, Jevanđelje po Mateju, 7/1

U istoriji umjetnosti freska predstavlja likovnu tvorevinu koja je inspisrisana potrebom da iskaže naše vjerovanje. Ona u svom stilu ima onu određenost i oporu snagu da svojom sadržinom privuče pažnju i zavrijedi poštovanje bez obzira na protok vremena. Ona je sadašnja i onovremena. Ona posjeduje duhovnu snagu i originalnost, iz njenih motiva crpimo osjećanje života, uviđamo prezir prema svemu što je apstraktno i tipično, pa i tražimo individualnu sličnost.

Na mnogim freskama motivi se kreću između krajnosti: između mistične ljupkosti i rastužene snage, ali i između hrišćanskog fanatizma i neznabožačkog humanizma. Neke od njih oslikavaju odbljeske nekih nemirnih vremena, ali ne moraju imati zadati obrazac za svoje tumačenje. Zašto se danas komentarišu neke freske?

Možda bi neki laički komentar, da crkva ne bi trebalo da istrajava na svojoj arhaičnoj ukočenosti, već da mjesto strogosti ustupi blagosti, i da potencirani asketizam zamjeni veselijim i ljubaznijim raspoloženjem, mogao da uslovi reagovanje nekih sveštenih lica? Ali, zašto neki od njih reaguju bez povoda? Ili, bolje reći, daju povoda za reagovanja?

Pored navedenih pitanja nameću se još neka - zbog čega neka sveštena lica vezujemo za dnevnopolitička dešavanja? Zašto njihove izjave, gotovo uvijek, uzburkavaju javnost? Da li su te medijske zvijezde u mantijama ikada primjereno učestvovale u suzbijanju narkomanije, maloljetničke delikvencije, generacijske otuđenosti, siromaštva, mržnje i ostalih problema savremenog čovjeka?

Zašto se djelovanje ovih lica u znatnoj mjeri konfrontira sa radom državnih organa i načelom laiciteta (odvojenosti države od crkve, uz obavezu crkve da svoje djelovanje prilagodi važećim zakonskim propisima)?

Neki od teoretičara države i prava možda će reći da citirani gospodin, koji iz ove oblasti ima najveće akademsko zvanje, protežira puzeći klerikalizam. U ovakvoj izjavi, koja prosto mami stranačka reagovanja, prepoznaće se određeni vid pritiska na prvog čovjeka našeg parlamentarizma. Ovo tim prije, jer je ovo još jedan u nizu događaja između ovih aktera.

Naravno, ima i onih kojima se sa ovim komentarom „skreće“ pažnja na sadržinu freske. Ideološka iritacija koja bi povodom ovoga mogla da nastane je veoma izvjesna. Međusobno suprostavljena istorijska gledišta su politički specijalitet Balkana i idealno tlo za nove dnevnopolitičke konfrotacije. Pored pokušaja desekularizacije, u ovome će neki viđeti i prekrajanje istorije – kako one iz sredine XX vijeka, tako i one, nedavne, iz 90-ih godina istog vijeka.

Sve u svemu, još jedno prašinjanje zakrvavljenih očiju crnogorske javnosti, čija egzistencija jedva pulsira.

Iako je moguće i u našem slučaju primjeniti pravilo iz francuskog ustava da „postoji sloboda vjeroispovjesti i potpuna sloboda za sve druge “, ono se ponovo izbjegava. Ponovo se, kao kec iz rukava, izvlači jedna ovakva tema i skreće pažnja sa naših gorućih problema. Vjerovatno će i narednih dana ovaj događaj biti medijski interesantniji od mogućeg državnog bankrota, sumljive privatizacije KAP-a, od opstrukcije vladajuće koalicije da se promijeni izborno zakonodavstvo, od ponovne krađe građana putem računa za struju, od nebulotičnih konstatacija da ne možemo do ulaska u EU imati platni promet sa Srbijom (ali zato njihovi lideri mogu da pozivaju naše građane srpske nacionalnosti da „uđu u vlast“ i da zbore po Crnoj Gori tokom svetosavskih skupova), od propalih pokušaja da u poptunosti konstituišemo Tužilački, Sudski i savjet Državne revizorske institucije i sl.

Nakon svega, nameće se jedno veoma interesantno pitanje - šta će biti kada naša vlada, poput svojih hrvatskih kolega, bude uputila nacrt zakona našoj skupštini kojim se određuje da će sportski klubovi, crkvene organizacije i druge neprofitne ustanove morati platiti porez na promet veći od 30.000,oo €? Ili, ako odluči, kao što je radila i do sada, da to reguliše uredbom? Šta će onda, akteri ove priče, reći jedan o drugome? Jedna kanta jupola uradiće isto ono, što je uradila i starim freskama po crnogorskim crkvama.