Kad je preuzeo vlast, Napoleon je, kažu, rekao svojim pristalicama: “Ako ne obuzdam štampu, neću vladati ni tri mjeseca”.
Čuvena je misao Tomasa Džefersona, jednog od osnivača Sjedinjenih Američkih Država, o slobodi štampe: “Da je na meni bilo da donesem odluku o tome da li nam treba vlada bez štampe ili zemlja sa štampom bez vlade, ni za trenutak ne bih oklijevao, već bi se odlučio za ovo drugo”.
A u Zakonu o štampi Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, u članu jedan, piše: “Štampa je u Crnoj Gori slobodna. Za nju ne postoji ni cenzura, ni novčana kaucija. Štampa se ne može podvrgavati nikakvijem administrativnijem opomenama i mjerama…”
U novinarstvu je važna intuicija. Samoinicijativa, takođe. Poželjna je i specijalizacija za pojedine oblasti, ali ne po svaku cijenu. Kao primjer nedostatka inicijative i slijepog povlađivanja samo svom sektoru, u novinarskim krugovima dugo se prepričavao slučaj izvjesnog mladog novinara, kojeg je urednik poslao na pozorišnu premijeru. Vratio se u redakciju, s rukama u džepovima, bez napisa kako je prošao komad!?
- Đe je tekst? - upitao ga je urednik?
- Predstava nije održana! - veli novinar.
- Da li je odložena? - začuđeno će urednik.
- Ne, pozorište je izgorjelo! - reče ravnodušno mladi novinar…
(Ovaj primjer zabilježio je i Dušan Slavković u svojoj knjizi “Uvod u novinarstvo”, karakterišući ga kao nedostatak novinarske samoinicijative).
U žurnalizmu, kao što je poznato, ima tridesetak izražajnih formi koje su rasle s razvojem štampe i elektronskih medija. Prva je vijest, taj osnovni i najvažniji oblik novinarskog izražavanja.
- Najznačajnija je vijest - rekao mi je dok sam bio u „Njujork tajmsu“, Leonard Haris, zamjenik glavnog urednika. - Mi, naravno, imamo puno reklama u listu, od kojih živimo. Već od druge strane počinju reklame. Ali, ako je vijest od takvog značaja, izbacujemo i najskuplju reklamu…
Zatim, zvještaj, komentar, bilješka, crtica, feljton, prikaz, članak, intervju, reportaža, naravno i fotografija koja može zasjeniti najbolji tekst; karikatura, pogotovo politička, itd.
Teoretičari žurnalizma smatraju da su dva najteža žanra, intervju i reportaža.
Što je reportaža?
„Da reportaža može biti vrsta umjetnosti, vidi se ne samo po tome što to jasno osjećamo kad takve reportaže čitamo, nego i po tome što su takvi reporteri rijetki i vrlo cijenjeni“, govorio je Ivo Andrić. „Dobar reporter umije da poveže stvari sa raznih područja i iz raznih epoha u jednu cjelinu koja uzbuđuje maštu i podstiče na razmišljanje.”
Mnogi veliki pisci bili su sjani novinari; Ilja Erenburg, Ernest Hemingvej, Kami, Markes...
Možda je, po meni, upravo Markes, dao najbolju definiciju novinske reportaže kada je rekao: „Reportaža je, u stvari, potanko i vjerno rekonstruisanje događaja. Ili pak: potpuna vijest, onako kako se odigrala u stvarnosti, da bi čitalac mogao da je spozna kao da je prisustovao događajima“.
Odlika rasnog reportera je u jezgrovitom saopštavanju. Potrebna je, kako mi je govorio novinarski as, profesor žunalizma, Sergije Lukač, koji me svojevremno uveo u NIN, uspješna primjena latinskog diktuma in medias res, ući u sred srijede, smjestiti u dva podatka mjesto i vrijeme susreta i događaja.
Novinska reportaža je, prirodno, sastavni dio lista, radio ili televizijske emisije i za nju, naglašavaju teoretičari žurnalizma, važe zakoni “konkretne aktuelnosti”. Daje odgovore na pitanja: ko, gdje, kada, šta, zašto, kako? U njoj nema literarne fikcije; nije priča; zasniva se na konkretnim faktima. Činjenice su neprikosnovene…
“Ništa nije tako uzbudljivo kao jednostavnost istine. Ništa nije egzotičnije od naše okoline, ništa nije fantastičnije od stvarnosti i ničeg nema senzacionalnijeg na svijetu od vremena u kome živimo”, - dijagnosticirao je Egon Ervin Kiš.
Reportaža je oko nas; treba znati posmatrati. A novinarstvo je zanat.
Reporter, novinar, ističu teoretičari novinarstva, mora biti obrazovan, imati opštu kulturu, dobro vladati novinarskom vještinom, jer samo tako može na pravi način obavljati ovu profesiju “slatke gorčine”.
Dobar reporter posjeduje i onu intuitivnu analitičku sposobnost da otkrije DNK genom čovjeka s kojim razgovara.
U crnogorskom žurnalizmu uvijek je bilo vrhunskih reportera i reporterki; ima i danas, veoma talentovanih, mladih.
I: dilema - odnos novinara i političara!? Novinari ne smiju da budu previše blizu političara jer će se opeći, ali ni previše daleko da se ne bi smrzli - rekao je davno jedan novinarski veteran. Pa, ko plati!
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
