“Zagađenje okoline je neizlječiva bolest, koja jedino može biti preventivno spriječena.” (Barry Commoner, američki biolog)
U nikšićkom naselju Rudo Polje, sa obje strane ulice Narodne omladine, stambene zgrade, stare i novije, ruinirane ili djelomično okrpljene, raspoređene ovako ili onako, na radost njihovih stanara i prolaznika nijesu pretpane, ne što su urbanisti i graditelji bili obzirni, nego je tako ispalo. Zelene površine su uništene ili djelomično očuvane. Ispred Ekonomske škole i Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje nalaze se ograđene, lijepo uređene zelene površine, a stanari pojedinih zgrada, uz pomoć Javnog komunalnog preduzeća, uporno se trude da očuvaju “svoje” travnjake, kako sa prozora i balkona ne bi gledali samo betonsko sivilo i automobile.
U dvorištu Ekonomske škole, uz pažljiv odnos prema zelenilu, stanari susjednih zgrada su se godinama družili u večernjim satima, dok njihovo sirotinjsko odmaralište nije postalo “igralište” za kućne ljubimce, koje susrećemo ispod balkona, na trotoarimai i, čak, u ulazima zgrada, dok se broj pasa lutalica u Nikšiću svakodnevno povećava. Mnogi stariji šetači i majke sa malom djecom, oprostili su se od šetališta ispod Trebjese, ili uopšte ne izlaze u šetnju, upravo zbog najezde pasa, pitomih i divljih.
Prigradska naselja i park šuma Trebjesa dodatno su ugroženi od stoke. Ovog ljeta u nekim gradskim četvrtima svakodnevno gledamo konje, koji uništavaju travnjake i zagađuju okolinu. Ako stignu do Trga, o fontani ćemo pjevati: “Popili je morni konji”, jer iz Komunalne policije kažu da oni “nijesu nadležni za domaće životinje”. Nedostatak propisa o držanju domaćih životinja u gradu građanima dodatno komplikuju život. Pročitala sam izjavu jednog građanjina Londona, koji kaže: “Lako se sa psom prilagoditi u kući, ali je previše strog zakon o šetanju pasa.”
U centru Nikšića dominira betonsko sivilo. Samo je Trg slobode lijep bijeli prostor. Krase ga spomenici velikana, ali nedostaje debela hladovina Petrovića lipa. Trg još dugo neće postati mjesto za druženje i odmor, a dodatno mu prijeti sudbina okolnih trotoara. Sve što donosi zaradu lokalnoj samoupravi izdato je pod zakup, a okosnicu nikšićke privrede čine kafići i kladionice. Ulice su pretvorene u parkinge, a trotoari u kafanske bašte. Hvale se da će u Domu revolucije napraviti ogromnu kafeteriju, a u decembru prošle godine Opština je donijela odluku da oko 10.000 kvadrata Park šume “Trebjesa” izda pod zakup, gdje bi se pored sportskih rekvizita mogli montirati i ugostiteljski objekti.
Decenijama su Nikšić i Pljevlja ekološki najzagađeniji gradovi ne samo u Crnoj Gori. Dok je Nikšić bio najveći industrijski centar u SFRJ, pored neizbježnih industrijskih zagađenja, ljudi su živjeli podnošljivim životom. Sada, kada je lokalna samouprava najveći poslodavac, neshvatljivo je da se nadležni uopšte ne bave životnom sredinom, zbog grada kojim upravljaju i građana koji ih hrane?! Ili zbog pregovaračkog poglavlja 27?! Ulaganje u životnu sredinu je ulaganje u budućnost!
Varvarski odnos prema okolini i kulturi uvijek je i svuda znak iskvarenosti duše bezočnim egoizmom i cinizmom.” (Andrej Zubov, ruski istoričar)
Bonus video:
