Kada je predsjednik Vladimir Putin završio govor, Tolstoj je uzeo riječ. On je zahvalio Dostojevskom, Ljermontovu, Šolohovu i Pasternaku. Nažalost, rekao je, Puškin se razbolio i nije mogao da doputuje iz Belgije. „Puškin je u sali“, rekao je Tolstoj, što znači da je bio prisutan duhom.
Vladimir Iljič Tolstoj, potomak četvrte generacije velikog pisca, nije mislio na Aleksandra Sergejeviča Puškina, koji se smatra nejvećim ruskim pjesnikom svih vremena, već na Aleksandra Aleksandroviča Puškina, pjesnikovog praunuka i supruga Marije - Madlen Durnovo - Puškine, pjesnikove bijele pčele. Aleksandar Aleksandrovič i Marija su suosnivači Fondacije A. S. Puškin i za to su dobili mnoga priznanja, uključujući rusko državljanstvo, ruski Orden za posvećenost i ljubav i, naravno, Puškinovu medalju. Međutim, oni 21. novembra nisu prisustvovali sveruskom književnom skupu na Univerzitetu prijateljstva naroda u Moskvi.
Prisustvovalo je oko 500 ljudi - pisaca, urednika, predavača. Među cijenjenim gostima bili su Natalija Solženjicina, udovica Aleksandra Solženjicina, i mnogi rođaci davno preminulih pisaca: Fjodora Dostojevskog (umro 1881), Lava Tolstoja (umro 1910), Borisa Pasternaka (umro 1960) i Mihaila Šolohova (umro 1984). Tu je bio i Mihail Jurjevič Ljermontov, čije su ime, srednje ime i prezime identični onima čuvenog ruskog pjesnika, koji je umro 1841, u 27. godini i bez djece.
Nisam sigurna kako da objasnim prirodu ovog okupljanja. To svakako nije bila šala, iako mi je prvo to palo na pamet kad sam vidjela pozivnicu sa potpisima velikih književnih imena. Prije će biti da je to još jedan Putinov pokušaj da dočara sovjetsku državu kakvu pamti.
U Sovjetskom Savezu, lider Komunističke partije lično je kontrolisao sve, i to javno i pompezno. Od Staljina do Brežnjeva, lider je usmjeravao, intervenisao i postavljao argumente u svim oblastima, bilo da je u pitanju viša matematika ili visoka umjetnost. Putin je, očigledno, nedavno odlučio da je vrijeme da preuzme književnost, pa je posegao za jedinom vrstom književnog legitimiteta koju razumije: velika imena. Ima u tome neke logike. Zvanični sovjetski pisci pripadali su Savezu pisaca, koji je davao razne privilegije, uključujući stanovanje, školovanje i odmore. Bila je to više jedna klasa nego profesija, a pripadnost klasi zaista može biti nasljedna. (Da se zna: nekoliko mojih predaka je pripadalo Savezu književnika, Savezu kinematografa i Udruženju novinara).
Većim dijelom, prošlonedjeljni skup se odvijao u skladu sa sovjetskom tradicijom: učesnici su pitali predsjednika o problemima za koje se bio pripremio, a on je obećao da će ih riješiti.
Međutim, onda je mladi pisac Sergej Šargunov potegao pitanje političkih zatvorenika. Putinov odgovor je bio rasplinut. Rekao je da niko u Rusiji nije uhapšen zato što je govorio u granicama zakona, ali „postoji granica, crvena linija koja se ne može pregaziti.“
Dostojevski je priskočio u pomoć. Govoreći kao „potomak osuđenika“, rekao je da je desetogodišnja robija starijeg Dostojevskog u sibirskom zatvoru „zbog kršenja zakona“ bila dobra za njega; za to vrijeme je sazreo kao pisac.
Solženjicina je prigovorila, rekavši da je sovjetski gulag , koji je njen suprug opisao u knjizi „Arhipelag gulag“, bio gori od zatvora u carskoj Rusiji, te da savremeni ruski zatvori nisu ništa bolji od gulaga. Nije tako, odgovorio je Dostojevski, ukazujući da su u vrijeme njegovog pretka zatvorenici bili okovani. Barem su imali dovoljno da jedu, uzvratila je Solženjicina.
Došao je red na Putina da interveniše. Želeći da „okrene stranicu“, rekao je, misleći na tri pisca progonjena od strane sovjetske države, „nikada se nećemo vratiti u vrijeme kada su Daniel i Sinjavski sudski progonjeni, a Pasternak prognan.“
U stvari, Juli Daniel je zatvoren, Andrej Sinjavski je prognan, a Pasternak je izbačen iz Saveza pisaca. Fjodor Dostojevski je poslat u Sibir ne zbog kršenja zakona, nego zato što je bio član jedne liberalne grupe intelektualaca, i u to vrijeme je pisao: „Živ sam sahranjen i zatvoren u kovčegu. Kako je strašno bilo to vrijeme, nemam snage da vam ispričam.“
Autorka je novinarka iz Moskve; njena nova knjiga „Riječi će
razbiti cement: Stradanje Pusi Rajot“ biće objavljena u martu
(Njujork tajms)
Prevela: A. ŠOFRANAC
Bonus video:
