Neorganizovano farmerstvo u Crnoj Gori žrtva je dugogodišnjeg nesistemskog organizovanja i razvoja, u kojem je farma umjesto tržišnog subjekta, gurnuta u autsajdersku poziciju. Greške prošlog vremena valjalo bi ubrzano i u hodu ispravljati, koristeći pri tome iskustva razvijenih zemalja u agraru.
Problemi koji prate razvoj mljekarske industrije u Crnoj Gori, opravdano iritiraju crnogorske javnosti. A kako i ne bi?! Posljedice stanja u ovoj grani višestruko se reperkutuju kako na život i rad farmerske populacije, tako i ekonomsko–socijalni interes građana i države.
Razlozi su prosti. Kao prvo, razvoj mljekarske industrije u CG posjeduje izvanredne prirodne mogućnosti za razvoj, na jednoj strani, a na drugoj, lokalno i regionalno tržište nijesu limitirajući faktor razvoja; drugo, ova privredna grana ima značajnu socijalnu dimenziju, s obzirom da je mlijeko važan artikal u ishrani ljudi, i konačno treće, i država i nosioci ove proizvodnje direktno su zainteresovani za jačanje i ekonomski prosperitet ove produkcije.
Problem Beranske mljekare i njenog proizvodno-tržišnog posrnuća predugo traje. Razlozi su višestruki, pri čemu država umjesto što je tražila pouzdanog (strateškog) partnera u procesu privatizacije, odbila je da prihvati tržišno-ekonomski model organizovanja ove proizvodnje prihvatajući se megalomanskog izbora koji se obio o glavu i proizvođačima mlijeka i građanima i državi?
No, pođimo redom. Proizvodnja sirovog mlijeka (farmska proizvodnja) svo vrijeme je bila najmanje problematična na Polimskom području (a tako je i na prostoru Crne Gore) i prema njoj bi bilo neopravdano upućivati prekore? Pri tome valja imati u vidu da se otkup sirovog mlijeka u neko bolje vrijeme kretao na tom području i do 15.000 litara mlijeka dnevno. Da bi se dostigao taj nivo u nekom razumnom roku, danas valja uložiti određena sredstva na osnovu čega bi farmeri doveli svoju proizvodnju približno ranijem nivou!
Pitanje je u kakvom se stanju danas nalazi otkupna mreža i kakve i koje investicione intervencije po tom osnovu danas valja preduzeti? Bilo kako bilo, država treba da reaguje i stimuliše rast ove proizvodnje, umjesto što je prepušta vučjim ćudima sadašnjeg tržišta?!
Đavolski problemi nastaju kada je u pitanju beranska mljekara, kao prerađivački kapacitet? Na osnovu dostupnih informacija o sadašnjem stanju postojeću mljekaru treba osloboditi balasta iz ranijeg perioda (promašena oprema i eventualni kreditni dugovi) i uz doinvestiranje u novu-funkcionalnu mljekarsku opremu, organizovati pouzdan proces proizvodnje mlijeka i mlječnih proizvoda za tržište.
Ovdje bi morali odigrati presudnu ulogu struka i ljudi, koji će postojeće stanje očistiti od voluntarizma ranijeg vremena i predložiti rješenja za izlaz iz sadašnjeg nezavidnog stanja!
Nakon dobre izučenosti problema o kojima je riječ, farmsku proizvodnju i mljekarsku industriju treba organizovati u okviru prve - jedinstvene kooperative u Crnoj Gori, kojom će upravljati farmeri i oni koji budu uložili svoj kapital u ovu proizvodnju.
Direktora kooperative trebalo bi da biraju farmeri i oni glasaju na kraj svake poslovne godine o njegovom povjerenju, kada valja podnijeti izvještaj o rezultatima poslovanja za prethodnu i planskim predviđanjima za narednu godinu.
Ovakva kooperativa i njeno rukovodstvo morali bi se brinuti o interesima novo konstituisanog privrednog subjekta, kako u oblasti unapređivanja asortimana proizvodnje i njegovog kvaliteta, tako i čitavog kompleksa pitanja koja se odnose na razvoj i tržišno-ekonomsku problematiku.
Pri takvoj podjeli rada briga farmera treba da bude da proizvede što više i da proizvod bude kvalitetan, a kooperativa i njena prerađivačka funkcija brinu o tržištu i razvoju farmerstva na tržišno-ekonomskim osnovama.
Iskustva razvijenih zemalja zapada govore da bi se posredstvom kooperativa (specijalizovanog i opšteg tipa) konačno mogao da se uspostavi jedan novi-racionalan tržišno-ekonomski sistem u oblasti bazične poljoprivredne proizvodnje, industrijske prerade i tržišta na čitavom prostoru Crne Gore.
Tim povodom, agrarna vlast nema razloga da bježi od ovog modela organizovanja farmerstva, jer sadašnja situacija ne nudi nikome perspektivu. Farma i farmeri se konačno moraju staviti u centar pažnje i u njenoj tržišnoj izgradnji kao jedinstvenoj reprodukcionoj liniji treba da učestvuju i država i finansijske institucije i farmeri i mljekare!
Sobzirom da je dosadašnji tranzicioni proces odvojeno rješavao privatizacione odnose (mljekare za sebe a farmeri tamo gdje su bili) agrarna vlast mora razmisliti kako da pri takvoj vjetačkoj situaciji valja razriješiti odnos u familiji farma- industrijska prerada-tržište? U suprotnom napredak će biti problematičan!
Model o kojem je riječ trebao bi da uvažava regionalne specifičnosti (pet agroekoloških regiona) u okviru kojih bi se formirale serije ekskluzivnih i visokokvalitetnih proizvoda po kojima bi Crna Gora bila prepoznata , zahvaljujući pri tome i organizacionom modelu koji bi ovu proizvodnju pogurao u progres.
Mišljenja da nam nedostaju zakoni u ovoj oblasti pa da krenemo, sumnjive su prirode, i agrarna vlast bi trebalo bez odlaganja da formira projektni zadatak na osnovu kojeg bi projektantska institucuja izučila sadašnje stanje na području Polimlja i predložila razvojno – finansijski i ekonomski model, koji bi polimsko područje tretirao jedinstveno i predstavio ga kao kooperativu i kao ogled za crnogorske prilike.
Bonus video:
