Godinama upozoravam da DPS nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. Ta partija decenijama gradi državu Crnu Goru po „svojoj mjeri“. Ima li od toga nešto gore? Ima, naviknutost društva na takvo stanje. Crnogorski etnos sve više počinje da liči na svoju „političku uzdanicu“. Fašizacija crnogorskog društva će nanijeti veće štete od bilo čega što se, kroz istoriju, Crnoj Gori desilo. I Srbiji se (kroz istoriju) svašta dešavalo. Nekada sa većom, a nekada sa manjom mukom uspijevala je da se od njih oslobodi. Samo od jedne muke se, još uvijek, nije oslobodila. Od „Crne ruke“.
„Neka institucije sistema rade svoj posao!“ najčešće je izgovarana krilatica u državama gdje institucije ne rade svoj posao. Jer, da rade svoj posao na to ih ne bi ni trebalo podsjećati. Stalno podsjećanje istih i jeste znak prepoznavanja zarobljenih institucija ili neofašističkih društava.
Od svakog državnog dužnosnika se očekuju tri stvari: da, iz svoje nadležnosti, štiti državni interes; da zaštiti sve svoje potčinjene; i na kraju, da zaštiti samog sebe od različitih nedobronamjernih nasrtaja. Pshilogija nudi čitav set alata za potrebe kriminalistike. Kada negdje čujete da potčinjeni peticijom brane svoga bivšeg ili sadašnjeg šefa, znajte da to ukazuje na psihološku inverziju, pa „glasine“ nijesu više samo to, nego postaju velika istina. Još teža od onoga što se gradom pronosi. Zato peticija pripadnika SAJ-a za „odbranu“ svog bivšeg šefa, a u vezi sa „crnim trojkama“, nije ništa drugo nego presuda tom istom šefu. Presuda od koje se on, i sa njim povezana lica u zločinu „crnih trojki“, neće moći odbraniti.
„Neka institucije sistema rade svoj posao!“, krilatica je vrha DPS. Prije nego što su se oglasile te iste institucije, u vezi sa aferom „crne trojke“, predsjednik te partije je 9. septembra izjavio: „Takozvanu aferu crne trojke vidim kao još jedan pokušaj da se u Crnoj Gori nastavi sa praksom afera koje bi trebalo da osujete dobar tempo crnogorskog inegracionog razvoja.“ Pitanje je, odakle je on unaprijed znao da je afera „crne trojke“ kreirana. Nakon dvije sedmice, to se i „potvrdilo“ – VDT nas je obavjestilo da je „odradilo svoj posao“. Kako oni kažu, „crne trojke“ ne postoje. A zar se od njih drugačije moglo i očekivati?
Za sposobne istažitelje situacija je veoma jasna: prvo, neko je u Crnoj Gori ubijao i premlaćivao ljude, a da počinioci i naručioci, uglavnom, nijesu otkriveni; drugo, optuženi bivši šef policije se sam „uvalio“ među teške vinovnike – umjesto da pruži valjane argumente za otklanjanje sumnje u svoju nevinost, on je posegnuo za „državničkom“ izjavom da „kerovođa hoće da omete Crnu Goru na njenom evro-atlantskom putu“; i treće, istražnim radnjama treba obuhvatiti i predsjednika DPS, gospodina Đukanovića, jer se svojim izjavama unaprijed brani od nekog grijeha, ili, očigledno je, svojom pozicijom usmjerava istražne organe. Nažalost, njihove institucije sistema će i dalje „raditi svoj posao“. Naravno, u njihovu korist. Do jedne ure, koja nije daleko.
Uvijek su mi inspirativni razgovori sa prijateljem, inače profesorom ekonomije na Beogradskom univerzitetu. Dok smo debatovali o statistici, kao naučnom području, izrekao je dvije opaske koje vrebaju svaku nauku, a na šta su decenijama upozoravale njegove starije kolege. Prva opaska je: „Kada čovjek govori laž, kaže se da govori neistinu, a kada država laže, onda je to statistika.“ Druga opaska je: „Statistika moja dika, što poželim to uslika.“ Kada sam to čuo, odmah sam se sjetio Ranke Čarapić (VDT) i Vesne Medenice (predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore) i zapitao sam se u kojim školama su one specijalizirale brojne špekulativne žongleraje. One kroz svaki svoj izvještaj i obraćanje javnosti, na osnovu njihove statistike, građane i stručnu javnost vuku za nos. Za Crnu Goru i njene građane veća korist bi bila da u izvještaju saopšte samo jedan stav, na primjer: „Uhapšen je Branimir Gvozdenović“, ili „Uhapšen je Svetozar Marović“, ili „Osuđen je Svetozar Marović na doživotnu robiju plus stotinu godina.“ Da ga kakav njihov Filip Vujanović ne bi mogao amnestirati.
Svaki poziv i svako radno mjesto su časni ako ih čovjek, u skladu sa propisima i u dobroj namjeri, časno obavlja. I vodič pasa je častan poziv. Psi danas obavljaju mnoge zadatke za potrebe čovjeka, koje on sam nije u stanju obavljati. „Crne trojke“ su alat kojim su se (kroz istoriju) služili svi fašistički i nacistički režimi. Mržnja je osnovni znak prepoznavanje mentalnog i emocionalnog stanja nacista i neofašista. Zato oni vodiče pasa i nazivaju kerovođama. Unižavanjem drugog žele istaći svoju „veličinu“. Kakva su oni ljudska bijeda, a na kako visokim državnim dužnostima se nalaze?! Takva nam je država Crna Gora. U čitavom njihovom besčašću nesvjesno su izgovorili veliku istinu – „kerovođa će usporiti evro-atlantski put Crne Gore.“ To je živa istina, ali ne onaj „kerovođa“ na kojeg su oni mislili. Evro-atlantski put Crne Gore i vladavinu prava u njoj, stvarno će usporiti one druge opake kerovođe, koji predvode još opakije partijske čopore.
Kad pas ujede čovjeka, to i nije naročita vijest, ali, ako čujete da je neki čovjek ujeo psa, lako ćete prepoznati iz kakve je partije. One neofašističke!
Bonus video:
