Dan nakon što je iz zapećka toplog studija RT Crne Gore obećao referendum građanima Malesije, gradonačelnik Miomir Mugoša saznao je da ga ni u rođenom DPS-u više ne shvataju ozbiljno.
Referenduma neće biti, samostalnosti Tuzi (u nekom obliku) hoće, a o pojedinostima gradonačelnik može da se raspita kod Svetozara Marovića i, gle čuda, - samo za neupućene - kod svog zamjenika Vladana Vučelića.
Poruka je jasno surova - Mugoša je skrajnut, ne samo iz pregovora o statusu Tuzi. Sportskim žargonom, gradonačelnik je druga liga, u političkom smislu naravno.
Vjerujem da ovog puta Mugoša nije obmanuo javnost pričom o referendumu, samo naprosto nije znao da bolje pozicionari partijski drugari dogovaraju sa Albancima model po kojem će dio gradonačelnikove Podgorice dobiti samostalnost. I sigurno da mu je ego povrijeđen, ali ne baš toliko da bi, kao Franjo Ljuljđuraj, posegnuo za ostavkom zbog neispunjenog obećanja. Uostalom, nije mu prvi put, barem smo se naslušali njegovih bajkovitih najava.
Kod istih drugara, ali i drugih, još moćnijih, Mugoša bi mogao da potraži i odgovor na pitanje da li su u partiji voljni da ga gurnu u još jednu izbornu utakmicu, ili se već sada može smatrati odlazećim gradonačelnikom.
Dobar dio čaršije, pa i one političke, smatra već neko vrijeme da je to gotova stvar, ali, koliko god se činilo da su Mugošini dani odbrojani, ne bi, ipak, trebalo smetnuti s uma da je tokom dvanaestogodišnje vladavine gradonačelnik brižljivo gradio moć i uticaj.
Zasigurno je, međutim, da takva odluka prvenstveno zavisi od moćnijih drugara, a ne “prije svega” od sopstvene volje i partije, kako je Mugoša volio javno da istakne posljednjih mjeseci.
No, politička sudbina, nekada jednog od najmoćnijih, nije jedina nepoznanica. Mnogo neizvjesnije je gdje će Mugoša ako (ne)voljno ustane iz fotelje gradonačelnika. I to ne zbog činjenice što u SDP-u i dijelu javnosti s nestrpljenjem očekuju Mugošinu koaliciju sa pravosudnim organima, već zato što i u njegovoj partiji danas nije tabu tema prinošenje političke žrtve na oltar evro-atlantskih integracija.
Epilog te priče neminovno će i dati odgovor na pitanje koliko je moći zaista ostalo u rukama gradonačelnika.
Malo - ako je suditi po mnogo čemu, pa i sve rjeđem pominjanju fraze “cirka miliona”, koju je Mugoša tako rado koristio svih ovih godina.
Bonus video:
